Revr-861/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 861/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz O., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2923/11-2 od 8. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu, Stalne službe u Obrovcu poslovni broj P-116/11 od 12. listopada 2011., u sjednici održanoj 25. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2010. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, dok je prvostupanjskim rješenjem naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te su potvrđene prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom ne odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predloživši preinačenje pobijene odluke na način da se tužbeni zahtjev prihvati, a podredno ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92., 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koji Zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz st. 2. ZPP, prema odredbi st. 3. istog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje za kojeg je revizija podnesena, treba navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio propustom tuženice uslijed kojeg mu je nastala šteta u visini neostvarenog prava na povrat poreza po izvršenoj godišnjoj prijavi.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ocijenivši da šteta koju tužitelj eventualno trpi nije nastala zbog propusta tuženice, već zbog propusta samog tužitelja koji nije sukladno odredbi čl. 39. st. 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11 – dalje: ZPD) podnio poreznu prijavu za 2003., 2004. i 2005. godinu, nego je u prijavi za 2007. tražio povrat poreza za 2003., 2004. i 2005.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

"Imaju li državni službenici pa tako i tužitelj pravo na naknadu štete od poslodavca Republike Hrvatske iz razloga jer im nije na vrijeme uplaćen porez i prirez te im nisu izdavane odgovarajuće, točne i potpune isprave – obrasci o visini dohotka od nesamostalnog rada isplaćenog u pojedinim kalendarskim godinama?"

Navodi da se radi o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a da bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o tom pitanju imati različita shvaćanja. Nadalje navodi da je veliki broj državnih službenika sa identičnim tužbenim zahtjevom pokrenuo parnične postupke protiv Republike Hrvatske koji se vode pred prvostupanjskim sudovima, a u nastavku revizije obrazlaže tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se poziva na više odluka Europskog suda za ljudska prava.

Međutim, na takav način revident nije iznio dostatne razloge važnosti navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, u reviziji nije iznesena argumentacija koja bi uvjerila revizijski sud da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se, osim onoga pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, u budućnosti pojaviti druge drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

Ni revizijski navod da se pred prvostupanjskim sudovima vodi veći broj sporova sa identičnim tužbenim zahtjevom kao u ovom sporu, nema značaj određeno iznesenog razloga važnosti postavljenog pitanja, jer činjenica eventualnog vođenja većeg broja sporova sama po sebi ne znači da postoje razlozi važnosti nekog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni pozivanjem na određene odluke Europskog suda za ljudska prava, koje nisu usporedive sa činjeničnom i pravnom situacijom u ovom predmetu, revident nije iznio dostatne razloge važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Budući da podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Slijedom navedenog, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 25. listopada 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.