Kzz-10/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 10/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, mr. Branka Zmajevića, Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. M. Š. i dr., zbog kriv. djela iz čl. 215. st. 5. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske podignutom protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. prosinca 1995. godine br. Kio-331/95 (Kv 521/95), u sjednici održanoj 6. lipnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. prosinca 1995. godine br. Kio-331/95 (Kv-521/95) povrijeđen zakon u odredbi čl. 148. st. 1. ZKP i čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. prosinca 1995. godine broj Kio- 331/95 (Kv-521/95) preinačeno je rješenje istražnog suca toga suda o provođenju istrage protiv okr. M.Š., D.M. i P.R. zbog kriv. djela iz čl. 215. st. 5. u svezi sa st. 1. i 3. KZRH, u svezi sa čl. 20. OKZRH i zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage je odbijen kao neosnovan.

Protiv tog rješenja podnio je državni odvjetnik Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi čl. 148. st. 1. ZKP i bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP. Zahtjev je podignut na štetu okrivljenika.

U zahtjevu se navodi da su razlozi za zaključak pobijanog rješenja o nepostojanju osnovane sumnje da bi okrivljenici počinili krivično djelo koje je predmet zahtjeva za provođenje istrage nejasni, pri čemu se isti i reproduciraju, ali i pogrešni i preuranjeni s obzirom na kronologiju poslovnih događaja obuhvaćenih činjeničnim opisom djela, čija se analiza i provjera mogla izvršiti samo knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i saslušanjem osoba koje o tim događajima imaju saznanja. Osim toga, da prema posebnom izvješću Policijske uprave z. - Sektora kriminalističke policije (Odjela gospodarskog kriminaliteta) od 13. studenog 1995. godine br. 511-19-13/4-40/3-K-1299/95, sa priloženom dokumentacijom, proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirano djelo, pa odbijanjem zahtjeva državnog odvjetnika za provođenje istrage, pobijanim rješenjem da je povrijeđen zakon u odredbi čl. 148. st. 1. ZKP, a i ostvarena bitna

postupovna

povreda

postupka

iz

čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Pobijanim rješenjem jest povrijeđen zakon u odredbi čl. 148. st. 1. ZKP u korist okrivljenika, a počinjena je i bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naime, kada se analiziraju već same obrane okr. M.Š. (l. 654-655), D.M. (l. 696-697) i P.R. (l. 651- 652, 708-709), onda je već krajnje dubiozna stvarna dokapitalizacija poduzeća S. , koju je navodno izvršio okr. M., bez obzira na "uredan zahtjev za dokapitalizaciju", "ugovor o dokapitalizaciji" i polaganju, plaćanju, prosto kolanju jednog te istog iznosa od 1,962.000 DEM. Kada se ima u vidu izvješće Policijske uprave z. i priložena dokumentacija, pa to dovede u svezu s obranama okrivljenika, tada - uprošćeno gledajući - ta "dokapitalizacija" se sastoji u tome da je B. banka. garantirajući za podignuti kredit okr. M. kod austrijske banke, pa i otplaćujući taj kredit, kreditirala suštinski kupnju robe u vrijednosti od 1,922.760 DEM, koju je poduzeće K. iz Austrije, a čiji je vlasnik, opet, okr. M., prodalo poduzeću S. , a što je "pokriveno hipotekom koja je uknjižena u ime B. . na nekretninama poduzeća S. protiv kojega je ta banka i pokrenula parnicu, podižući hipotekarnu tužbu, kojom traži "prodaju nekretnina radi namirenja sredstava", koje je banka "u ime njih", S. otplatila austrijskoj banci. Dakle, prema stanju spisa, proizlazi da je okr. M. postao većinski vlasnik poduzeća S. tako - što je podigao kredit kod austrijske banke, za svoje poduzeće u Austriji K. , koje je nabavilo robu (kupnjom u Belgiji), podignuti kredit, zapravo iznos od 1,962.000 DEM s naslova "dokapitalizacije" uplatio u korist poduzeća S. , a koje odmah tim iznosom, samo uvećanim tako da je K. nešto "malo zaradio", konkretno, iznos od 1,992.769 DEM, o čemu iskazuje okr. M., plaća K. nabavljenu robu, roba i stiže u skladišta S. B. podmiruje dospjele obroke kredita austrijskoj banci, a za to se, konačno, nastoji obeštetiti prodajom nekretnina od ranije vlasništvo poduzeća S. (pokrenuta je tek parnica, kako to proizlazi iz obrane okr. R., l. 652), ili će je eventualno poduzeće S obeštetiti kupljenom robom ako je uspije prodati. Pa gdje je onda tu dokapitalizacija, na temelju koje je okr. M. postao većinski vlasnik S. ?

Stoga, kada se pobijanim rješenjem zaključuje da ne postoji osnovana sumnja da su okrivljenici počinili krivično djelo iz zahtjeva za provođenje istrage, onda je to protivno spisima predmeta, onda je to površno, a u svakom slučaju preuranjeno zaključivanje. Odista je bilo prijeko potrebno provesti istragu, a napose knjigovodstveno-financijskim vještačenjem provjeriti poslove vezane za navodnu dokapitalizaciju, provjeriti i utvrditi radi li se stvarno o valjanim poslovnim dokumentima, ili suštinski o fiktivnoj dokumentaciji, koji su, samo s formalne strane, "pokrili" štetne malverzacije, a zapravo zloupotrebe, kako se to tvrdilo u zahtjevu za provođenje istrage. Tako nije postupljeno.

Kako je, dakle, zaista postojala osnovana sumnja da su okrivljenici počinili krivično djelo iz zahtjeva državnog odvjetnika za provođenje istrage, to je pobijanim rješenjem, kojim je taj zahtjev odbijen, povrijeđeni zakon u odredbi čl. 148. st. 1. ZKP, a činjenični zaključci o nepostojanju osnovane sumnje, - te da se time što je poduzeće S. doznačilo iznos od 1,992.760 DEM poduzeću K., čiji je vlasnik okr. M. "radi o nezavisnom poslu u odnosu na dokapitalizaciju", a jer je tim iznosom S. platila kupljenu robu, a okr. M. je postao većinski vlasnik, jer "iznos od 1,962.000 DEM je njegova banka iz Austrije doznačila na račun H. g. b. u korist poduzeća S. , - nejasni su, nemaju uporišta u spisima predmeta, tako da egzistira i bitna postupovna povreda na koju se ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, bilo je potrebno provesti istragu, što nije učinjeno zbog propusta i povrede zakona u pobijanom rješenju.

Stoga, a jer je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, a podignut je na štetu okrivljenika, trebalo je, ne dirajući u pravomoćnu odluku, presuditi kao u izreci na temelju čl. 409. st. 1. i 2. ZKP.

U Zagrebu, 6. lipnja 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.