III Kr-296/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. i 2. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Samoboru od 2. studenog 1998. godine br. K-85/96 i Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 1999. godine br. Kž-463/99, u sjednici održanoj 26. listopada 2000.,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-296/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Općinskog suda u Samoboru od 2. studenog 1998. godine br. K-85/96 M.Š. osuđena je zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. i 2. KZRH i kaznenog djela iz čl. 221. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-296/00-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. i 2. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Samoboru od 2. studenog 1998. godine br. K-85/96 i Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 1999. godine br. Kž-463/99, u sjednici održanoj 26. listopada 2000.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M.Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Samoboru od 2. studenog 1998. godine br. K-85/96 M.Š. osuđena je zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. i 2. KZRH i kaznenog djela iz čl. 221. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 1999. godine br. Kž-463/99 ta je presuda preinačena u odluci o kazni tako da je osuđenica osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Iz podataka u spisu nije vidljivo da je osuđenica upućena na izdržavanje kazne a ovaj sud, s obzirom na sadržaj zahtjeva, nije našao opravdanim riješiti da se odgodi odnosno, prekine izvršenje pravomoćne presude, kako je to predloženo u zahtjevu osuđenice, u smislu čl. 415. st. 5. ZKP/93 (sada čl. 428. st. 5. ZKP/97).
Protiv te pravomoćne presude osuđenica je podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojem ističe da je presudama povrijeđen kazneni zakon na njezinu štetu iz čl. 414. toč. 1. ZKP/93 (sada čl. 427. toč. 1. ZKP/97), te je predložila, da se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. i 2. KZRH ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 212. st. 1. KZRH da se preinači i ona za isto oslobodi od optužbe.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev osuđenice je predložio, da se isti odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Povrede kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 1. do 4. ZKP/93 (sada čl. 368. toč. 1. do 4. ZKP/97) koje osuđenica ističe kao osnove za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu konkretizirane, već iz sadržaja podnesenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi, da osuđenica u stvari pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom, ističući ujedno i prigovor postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93 (sada čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97).
Tako se tvrdnjom zahtjeva, da se u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude ni jednom riječju ne govori o subjektivnom odnosu osuđenice prema nastanku znatne štete a koja činjenica predstavlja konstitutivni element kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 215. st. 2. KZRH upire na počinjenje spomenute povrede odredaba kaznenog postupka.
Međutim, osim što takova tvrdnja nije točna, budući da se drugostupanjski sud osvrnuo na subjektivnu stranu ostvarenog kaznenog djela (list 44 spisa) pa dakle, dao razloge o toj odlučnoj činjenici, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po čl. 414. toč. 2. ZKP/93 (sada čl. 427. toč. 2. ZKP/97) se zbog te procesne povrede i ne može podnijeti, pa je zahtjev u tom dijelu promašen. Što se pak tiče kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. st. 1. KZRH, u zahtjevu se izričito navodi, da su sudovi pogrešno zaključili da su u radnjama osuđenice sadržana obilježja tog kaznenog djela, pa je evidentno, da se kao osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu se međutim, u ovom izvanrednom pravnom lijeku također ne raspravlja, jer bi se on onda pretvorio u odlučivanje u trećem stupnju.
Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 416. u svezi čl. 408. ZKP/93 (sada čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP/97).
U Zagrebu, 26. listopada 2000.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović v.r.
Katica Jelić v.r.