Legislator Case Law & Legislation
Revr-733/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for failing to meet Article 382 of Civil Procedure Act requirements.

Case Number Revr-733/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it did not satisfy the statutory requirements for a valid appeal. The defendant argued for a specific legal interpretation regarding a change in employer status, but the lower courts had already decided the case based on the content of a termination agreement rather than that specific legal question. Consequently, the court ruled that the appeal did not address a legal issue necessary for a uniform application of law or to correct a deviation from established judicial practice.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i čl. 392.b. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible if the raised legal question does not depend on the answer for the decision and is not essential for ensuring the uniform application of law.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act Appeal Admissibility Uniform Application of Law Employment Status Change Termination Agreement Judicial Practice Deviation Supreme Court Review

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
U ovome predmetu tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a).
čl. 392.b. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 733/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. – p. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku H. S., diplomiranom pravniku zaposlenom kod tužitelja, protiv tuženika K. Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1211/10-2 od 5. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20117/04-24 od 9. prosinca 2009., u sjednici održanoj 3. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

U ovome predmetu tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a).

Odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđa postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda (iz donesenih i konkretiziranih sudskih odluka), a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“).

Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija sadrži formulirana pravna pitanja zbog kojih se podnosi - ali postavljena u svezi s pravnim shvaćanjem na temelju kojeg nije donesena osporena presuda (jer nižestupanjski sudovi nisu o predmetu spora odlučili u svezi ocjene je li došlo do statusne promjene ranijeg poslodavca tuženika i posljedica takve promjene već na temelju sadržaja Sporazuma o prestanku Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koji Sporazum egzistira i vezuje svojim sadržajem) i od odgovora na koja (time) ne ovisi odluka o predmetu spora, tako da (imajući na umu da zbog izloženog postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni) nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP- a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost, valjalo je na temelju odredaba čl. 392.b. st. 2. i 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.