Rev-2519/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2519/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S., iz R., zastupana po punomoćnici S. M. - Č., odvjetnici iz R., protiv tuženika R. d.o.o. R., zastupano po direktoru i zakonskom zastupniku J. R., a ona po punomoćniku M. P., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2078/14 od 1. srpnja 2015., kojom je dijelom potvrđena presuda, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3945/08 od 15. prosinca 2011., u sjednici održanoj 11. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom i na pojedinačne iznose sve preciznije navedeno u toj točki izreke, u roku od 15 dana.

U točki 2. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 29.212, 50 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja u točki 1. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točki 2. izreke preinačena dijelom odluka o troškovima postupka u odbijajućem dijelu, sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.856,25 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje u tekstu ZPP) iz svih revizijskih razloga propisanih čl. 385. ZPP-a. Predlaže ukidanje pobijane presude te vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, dakle samo onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu-povrat plaćenog dijela ugovorene cijene na ime, s tuženikom zaključenog ugovora o kupnji montažno-stambenog objekta u iznosu od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, za koji tužiteljica tvrdi da joj nije vraćen, nakon što je između stranaka raskinut navedeni ugovor. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica s tuženikom 2. svibnja 2006. zaključila ugovor o kupnji montažno - stambenog objekta za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

- da su 22. listopada 2007. stranke zaključile aneks tom ugovoru, da je dogovoreno plaćanje dijela iznosa od 30.000,00 EUR odmah prilikom zaključenja ugovora, da su dogovorile produljenje roka za realizaciju ugovora tako da je objekt trebao biti sagrađen do ljeta 2007.,

- da je tuženik, nakon što je ishodio građevinsku dozvolu na svoje ime i nakon što je ona postala pravomoćna (29. kolovoza 2008.) predložio tužiteljici raskid ugovora, ili plaćanje ostatka duga u iznosu od 30.000,00 EUR odjednom, ali da je tužiteljica od tuženika tražila jamstvo da će i on ispuniti svoju obvezu, na što on nije pristao, te da su na kraju stranke raskinule ugovor, a da je tuženik odbio tužiteljici vratiti plaćeni iznos od 30.000,00 EUR- protuvrijednost u kunama.

Na temelju naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji reguliran odredbom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine” broj 35/05 - dalje ZOO), da su tužiteljičinim prihvaćanjem raskida ugovora nastupile pravne posljedice raskida ugovora iz čl. 368. st. 1.- 3. ZOO-a i da je tuženik u obvezi vratiti ono što je primio od tužiteljice, slijedom čega nalaze osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuju kao pobijanim presudama. Pri tome odbijaju prigovor radi prebijanja, istaknut po tuženiku, nalazeći da ne postoji tražbina tuženika koju je stavio u prijeboj, jer se radilo o troškovima izrade idejnog projekta i dobivanja građevinske dozvole za predmetni objekt koji je u konačnici prodao trećoj osobi.

U podnesenoj reviziji tuženik navodi da raskinuti ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke pa da se na tom ugovoru ne mogu utemeljiti bilo kakva potraživanja tužiteljice, ali i da je ostalo sporno koje je materijalnopravne propise primijenio sud kada je utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici vratiti iznos od 30.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama.

Tim navodima tuženica sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, očito smatrajući da pobijana presuda nema razloga zbog čega se ne može ispitati, ali i da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava, prema odredbi čl. 356. ZPP-a, postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije primijenio, dok navedena bitna povreda postupka postoji, između ostaloga, ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega istu nije moguće ispitati.

Nasuprot navedenim tvrdnjama tuženika, pobijana presuda ne trpi od navedenih nedostataka jer su njoj dati razlozi o odlučnim činjenicama pa je istu moguće ispitati. Osim toga drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno naznačio da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a. Prema toj odredbi raskidom ugovora obje strane oslobođene su svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.), a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.).

Slijedom navedenog neosnovano tuženik smatra da je sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz razloga što je ugovor zaključen između stranaka raskinut jer su upravo raskidom predmetnog ugovora nastupile pravne posljedice raskida ugovora iz čl. 368. ZOO-a.

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 11. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.