Gž R-522/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-522/2019-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Larise Crnković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u O. društvu M., P. & Š. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2591/2018 od 18. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2591/2018 od 18. srpnja 2019.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. rujna 2017., br. H3-2865859-13-2014 kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu direktora sektora od 1. rujna 2016., kojim tužbenim zahtjevom je ujedno traženo da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto direktora sektora, odnosno na radno mjesto koje po prirodi poslova odgovara radnom mjestu za koje se sklopio ugovor o radu u skladu s njegovom stručnom spremom, znanjem, iskustvom i sposobnostima, u roku od osam dana.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od osam dana.

Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).

Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje trošak sastava žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg je tužitelju dao tuženik kao i posljedični tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

U provedenom postupku, u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju priležeću spisu te su saslušani svjedoci D. P., Ž. Š. D., T. B. i D. J. te tužitelj kao stranka, utvrđeno da:

- tužitelj je kod tuženika kao poslodavca bio zaposlen od 2007. na radnim mjestima: savjetnik predsjednika uprave, pomoćnik predsjednika uprave, direktor službe za korporativni razvoj te direktor sektora upravljanja ljudskih resursa, razvoja i korporativnih komunikacija;

- nakon što je Odlukom tuženika kao poslodavca od 25. veljače 2015. tužitelj imenovan Direktorom sektora upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija na mandatno razdoblje od četiri godine (dalje Odluka o imenovanju direktora), stranke su zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme naziva Ugovor direktora sektora od 1. rujna 2016. (dalje Ugovor o radu), kojim su regulirale prava, obveze, ovlaštenja i odgovornosti tužitelja kao direktora sektora ali i pitanja radno pravnog statusa tužitelja;

- u prvoj polovini 2017. tuženik je započeo proces reorganizacije, racionalizacije i optimizacije poslovanja i poslovnih procesa radi povećanja učinkovitosti poslovanja u sklopu čega je najprije 15. veljače 2017. donio Pravilnik o VIII. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, kojim je ukinut Sektor upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija, a službe su postale sastavni dio drugih dviju organizacijskih jedinica koje su imale imenovane direktore koji su upravljali radom navedenih službi, a treća služba je prestala samostalno egzistirati pa je tužitelju ponuđeno obavljanje poslova radnog mjesta voditelja projekta III u direkciji poslodavca, međutim zbog neuručivanja ponude ugovora o radu nije sprovedeno u naravi ali postupak otkazivanja ugovora o radu nije pokrenut jer je u tijeku bilo donošenje Pravilnika o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, kojim je radno mjesto koje je prethodno bilo ponuđeno tužitelju ukinuto;

- 5. svibnja 2017. stupio je na snagu novi Pravilnik o organizaciji tuženika (dalje Pravilnik o organizaciji) kojim je u potpunosti izmijenjena organizacijska struktura tuženika u cjelini te su ukinute sve službe koje su sačinjavale sektor kojem je na čelu bio tužitelj na način da se poslovi tih službi obavljaju unutar drugih odjela, odnosno obavljaju ih samostalni izvršitelji, tako da više nije predviđen Sektor upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija već se ustrojava kao jedan sektor - Sektor upravljanja ljudskim resursima i pravnih poslova, a istodobno postoji ustrojen Sektor za strategiju i operacije;

- Odlukom tuženika od 28. rujna 2017. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (dalje Odluka o otkazu) tužitelju je otkazan Ugovor o radu direktora sektora te mu je ponuđeno sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima;

- u obrazloženju Odluke o otkazu tuženik se poziva na novi Pravilnik o organizaciji kojim je u potpunosti izmijenjena organizacijska struktura tuženika u cjelini te su ukinute sve službe koje su sačinjavale sektor kojem je na čelu bio tužitelj, pa kao se poslovi tih službi obavljaju unutar drugih odjela ili ih obavljaju samostalni izvršitelji unutar ureda uprave, to tuženik navodi da nije bio u mogućnosti tužitelju ponuditi niti jedno od rukovodećih radnih mjesta u direkciji radi čega mu tuženik nudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja projekta III kod tuženika, Podružnica Z., koeficijent složenosti poslova 3,70, koje da odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima;

- nakon neuspjelih pokušaja dostave Odluke o otkazu tužitelju putem pošte preporučeno i putem javnog bilježnika, dostava je izvršena isticanjem Odluke o otkazu na oglasnoj ploči tuženika dana 8. prosinca 2017.;

- prije donošenja sporne Odluke o otkazu tuženik se dopisom od 9. lipnja 2017. obratio sindikatu radi savjetovanja u vezi otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju povodom čega je Sindikat, svojim dopisom od 4. kolovoza 2017. uskratio suglasnost za navedeni prijedlog odluke o otkazu tužitelju s obrazloženjem da u podružnici Z. nije dovršena organizacija i sistematizacija radnih mjesta, niti je utvrđen popis poslova radnih mjesta pa sindikat smatra da nema smisla tužitelja raspoređivati na radna mjesta za koja ne postoji opis poslova;

- Pravilnikom o organizaciji tuženika - Podružnica Z. iz travnja 2017., u navedenoj Podružnici nije sistematizirana organizacijska jedinica Ured Uprave, donesen je samo Katalog radnih mjesta Podružnice Z. u kojem je navedeno da radno mjesto voditelj projekta III, pripada X. grupi složenosti poslova, zahtjeva visoku stručnu spremu i ima koeficijent 3,70, odnosno spada u skupinu najviših koeficijenta radnih mjesta u Podružnici ZET;

- tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu već je protiv Odluke o otkazu dana 2. siječnja 2018. podnio Zahtjev za zaštitu prava (dalje Zahtjev za zaštitu prava) s osnovnom tvrdnjom da mu se nudi ugovor o radu u Uredu uprave koji nije sistematiziran Pravilnikom o organizaciji tuženika, Podružnice Z. odnosno ugovor o radu u nepostojećoj organizacijskoj jedinici, na koji zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio;

- tijekom studenog 2017. tuženik je objavio interne pozive za popunjavanje radnog mjesta Direktora sektora za strategiju i operacije, Direktora službe za zajedničke poslove i Direktora službe za sigurnost od čega se tužitelj ponudom od 24. studenoga 2017. javio na poziv za popunjavanje radnog mjesta Direktora sektora za strategiju i operacije, na koju prijavu tuženik nije odgovorio;

- statusnom promjenom društvo tuženika se podijelilo te nije prestalo postojati nego je prijenosom dijela imovine dana 1. siječnja 2018. nastalo novo trgovačko društvo Z. E. T. d.o.o. Z..

Analizirajući datum kada je tužitelj zaprimio osporavanu Odluku o otkazu, a to je po proteku roka od osam dana od dana isticanja na oglasnoj ploči (16. prosinca 2017.), zatim datum upućivanja tuženiku Zahtjeva za zaštitu prava zadnjeg dana roka za ovu radnju (2. siječnja 2018.), na koji zahtjev se tuženik nije očitovao te datum podnošenja tužbe (31. siječnja 2018.), sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan po tuženiku postavljen prigovor prekluzije podnošenja tužbe u ovom radnom sporu nalazeći da je tužitelj pravovremeno zahtijevao sudsku zaštitu povrijeđenog prava sukladno odredbi članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR).

S obzirom na prigovore kojima je tužitelj pobijao spornu Odluku o otkazu, prvostupanjski se sud bavio pitanjima je li prilikom donošenja Odluke o otkazu povrijeđena procedura otkazivanja, je li Odluka o otkazu propisno dostavljena tužitelju te je li za donošenje Odluke o otkazu postojao opravdani poslovno uvjetovani razlog. Budući da je tuženik kao poslodavac prije donošenja osporavane Odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikatom, sukladno članku 150. ZR-a, povodom čega se Sindikat nije suglasio s namjeravanom odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju, to sud prvog stupnja zaključuje da Odluka o otkazu nije ništetna iz tog razloga (članak 150. stavak 12. ZR-a).

Vezano za dostavu Odluke o otkazu tužitelju, prvostupanjski sud nalazi da je dostava izvršena sukladno članku 88. Pravilnika o radu tuženika iz studenog 2016. (dalje Pravilnik o radu), odnosno protekom osmog dana od dana isticanja na oglasnoj ploči tuženika a s obzirom na činjenicu da se prethodno tome dostava nije moga obaviti na radnom mjestu jer je tužitelj koristio bolovanje, a nastavno se dostava nije uspješno mogla izvršiti putem pošte niti putem javnog bilježnika (pokušano u tri navrata). U tom pravcu sud otklanja prigovore tužitelja da mu je Odluka o otkazu trebala biti dostavljena na radnom mjestu dana 28. rujna 2017. kada je sporna odluka donesena, budući da je bolovanje koristio tek od 5. listopada 2017. Sud smatra da datum donošenja odluke ne mora biti i datum kada se ista dostavlja.

U odnosu na činjenicu postojanja opravdanog razloga u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju postojao organizacijski razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju koji se ogleda u organizacijskim promjena u poslovanju, koje su započele donošenjem VIII. Izmjena Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, koje izmjene ukidaju Sektor na čijem čelu je bio tužitelj te završavaju donošenjem potpuno novog Pravilnika o organizaciji tuženika, koji je stupio na snagu 5. svibnja 2017., prema kojem su ukinute i sve S. S. na čijem čelu je bio tužitelj a koja reorganizacija je zahvatila čitavo područje poslovanja tuženika. Sud je utvrdio da se navedenim organizacijskim promjenama, poslovi koji su se obavljali u službama prijašnjeg Sektora tužitelja, i dalje obavljaju ali na radnim mjestima drugih djelatnika koji te poslove obavljaju uz svoje postojeće poslove, tako da su poslovi s područja korporativnog razvoja i korporativnih komunikacija prenesena u Ured uprave a djelatniku T. B., koji je ranije kao pravnik po struci rukovodio pravnim poslovima u okviru Sektora pravnih poslova, pridodano je obavljanje poslova ljudskih resursa. Stoga, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, nakon tih organizacijskih promjena, na nivou tuženika ne postoji osoba koja bi u cijelosti obavljala poslove koje je obavljao tužitelj u okviru radnog mjesta Direktora Sektora upravljanja ljudskih resursa, razvoja i korporativnih komunikacija jer su isti poslovi raspodijeljeni drugim djelatnicima, koji ih obavljaju uz postojeće poslove koje nije obavljao tužitelj, na temelju čega sud zaključuje da je za obavljanjem poslova tužitelja prestala potreba.

Zbog činjenice da se tužitelj u Zahtjevu za zaštitu prava očitovao povodom radnog mjesta koje mu tuženik nudi, kao i daljnjom ocjenom iskaza svjedokinje Ž. Š. D. te ocjenom sadržaja zapisnika javnog bilježnika koji je vršio dostavu te zapisnika djelatnika tuženika koji su odluku isticali na oglasnu ploču, prvostupanjski sud utvrđuje da je uz osporavanu Odluku o otkazu, tužitelju dostavljena i ponuda novog ugovora o radu. Time otklanja prigovore tužitelja da se na ponudu izmijenjenog ugovora nije mogao očitovati jer da mu uz Odluku o otkazu nije dostavljena ponuda izmijenjenog ugovora o radu.

U odnosu na pitanje adekvatnosti i valjanosti ponude izmijenjenog ugovora o radu te prigovore tužitelja u tom pravcu, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dostavio tužitelju ponudu za radno mjesto koje je navedeno u Katalogu radnih mjesta Podružnice Z., za koje je pridodan koeficijent i stručna sprema te da nije od utjecaja činjenica što ne postoji opis poslova radnog mjesta, jer isto proizlazi iz opisa poslova organizacijske jedinice kojoj radno mjesto pripada budući da i ostali radnici u Podružnici Z. opise poslova svojih radnih mjesta crpe iz opisa poslova organizacijske jedinice kojoj pripadaju. Sud smatra da ni činjenica što organizacijska jedinica Ured uprave nije prikazana u shematskom prikazu organizacije Z., nije relevantna ukoliko takva organizacijska jedinica u kojoj se trebao rasporediti tužitelj, faktički postoji, posebno uvažavajući izdvajanje navedene poslovne cjeline u zasebno trgovačko društvo i prenošenje svih ugovora o radu, koja činjenica prema stajalištu prvostupanjskog suda pretpostavlja postojanje uprave.

Na temelju svega navedenog, sud prvog stupnja smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da Odluka o otkazu nije dopuštena, pa ga odbija zajedno sa zahtjevom za vraćanje tužitelja kao radnika na rad (članak 124. stavak 1. ZR-a) dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja sadržajno istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

Tužitelj žalbenima navodima osporava pravilnost zaključaka i utvrđenja prvostupanjskog suda zauzetog po svim spornim pitanjima i to tvrdnjama koje je iznosio i tijekom postupka a na koje je sud prvog stupnja detaljno i sveobuhvatno iznio obrazloženje koje je ovome sudu u svemu prihvatljivo, pa se žalitelj radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje na razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

Sukladno odredbi čanka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. iste zakonske odredbe. Prema članku 123. stavak 1. ZR-a, navedena odredba se primjenjuje i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

U odnosu na postojanje opravdanog razloga kao materijalno pravne pretpostavke za redoviti otkaz ugovara o radu uvjetovan gospodarskim, tehnološkim ili organizacijskim razlozima iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, treba reći da prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se zakonom traži postojanje opravdanog razloga, tada poslodavac mora dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz, na što osnovano tužitelj ukazuje u žalbi.

U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, postojanje takvog razloga uspio je dokazati, te ovakav zaključak tužitelj nije uspio dovesti u pitanje žalbenim tvrdnjama da potreba za tužiteljevim radom nije prestala.

Kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede te racionalizacije posla izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određeno radno mjesto a poslove toga radnog mjesta rasporedi na druge radnike, on je u tome ovlašten samostalno određivati organizaciju svoga poslovanja u svrhu organiziranja poslovanja na što racionalniji način a što predstavlja njegovo autonomno pravo. Organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, ona je od značaja samo ukoliko je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla.

U konkretnom slučaju je utvrđeno da je na nivou tuženika došlo do organizacijskih promjena u poslovanju u prvoj polovini 2017. donošenjem nekoliko izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta da bi konačno bio donesen potpuno novi Pravilnik o organizaciji tuženika a sve je rezultiralo podjelom trgovačkog društva i izdvajanjem Podružnice Z. u samostalno trgovačko društvo. Tijekom ovih izmjena došlo je do postupnog smanjivanja obima i vrste poslova koje je obavljao tužitelj u okviru Sektora upravljanja ljudskih resursa, razvoja i korporativnih komunikacija raspoređenih u tri Službe na način da su poslovi tog sektora postepeno raspoređeni drugim postojećim djelatnicima koji su ih počeli obavljati uz svoje poslove u postojećim organizacijskim jedinicama a sektor kojim je upravljao tužitelj je u konačnici ukinut. Kako je utvrđeno da nakon tih organizacijskih promjena na nivou tuženika ne postoji osoba koja bi u cijelosti obavljala poslove koje je do tada obavljao tužitelj u okviru prijašnjeg radnog mjesta, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda za obavljanjem poslova tužitelja prestala je potreba te se ostvario organizacijski razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu postojećeg ugovora o radu. Tužitelju je istovremeno dana ponuda za sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima u smislu odredbe članka 123. stavak 1. ZR-a, pa se neosnovano u žalbi ukazuje da je prema tužitelju postupljeno protivno članku 7. stavak 4. ZZR-a.

Treba nadodati da na potrebu za radom tužitelja nije od utjecaja činjenica, na koju se ukazuje u žalbi, da je tuženik u odluci od 15. ožujka 2018. kojom nije dozvolio tužitelju korištenje prvog dijela godišnjeg odmora, naveo da će to biti moguće „kada to bude pogodnije s obzirom na redovite poslove“. To stoga jer je u to vrijeme tužitelj još uvijek bio u radnom odnosu, ne prihvaćanjem ponude novog ugovora radu u tijeku je bio otkazni rok a tuženik se nalazio u fazi reorganiziranja što je iziskivalo trenutnu potrebu za radom tužitelja.

U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ukazuje na formalnopravne propuste u proceduri donošenja Odluke o otkazu, uz nesporno utvrđenu činjenicu provedenog postupka savjetovanja sa Sindikatom (umjesto zaposleničkog vijeća), osnovan je zaključak prvostupanjskog suda o pravilnosti izvršene dostave Odluke o otkazu tužitelju.

Prema odredbi članka 132. ZR-a na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ZR-a, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojima se uređuje parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

Iako se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke vezano za dostavu tužitelju sporne Odluke o otkazu, pozvao na Pravilnik o radu tuženika iz 2016. koji je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018. utvrđen ništetnim, jednaki zaključak o uredno izvršenoj dostavi proizlazi kada se primijeni odredba članka 146. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grad Z., na koji T. se uostalom tužitelj sam poziva u žalbi. Stoga, pored utvrđenja da u vrijeme kada je tuženik namjeravao dostaviti tužitelju Odluku o otkazu (bez obzira kada je ista donesena), tužitelj nije bio na radnom mjestu jer je koristio bolovanje, te pored utvrđenja o nemogućnosti višekratno pokušane dostave putem pošte i putem javnog bilježnika, uslijedila je dostava odluke putem oglasne ploče tuženika.

Vezano za žalbene navode kojima tužitelj ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka da mu uz Odluku o otkazu nije dostavljena ponuda izmijenjenog ugovora kao niti tekst novog ugovora o radu koji mu se nudi, sud prvog stupnja je iznio valjane zaključke kojima je te prigovore tužitelja otklonio kako neosnovane. Treba ukazati na utvrđenje da je tužitelj bio upoznat sa sadržajem Odluke o otkazu iz čijeg je obrazloženja dobio podatak da mu tuženik nudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja projekta III kod tuženika, Podružnica Z., koeficijent složenosti poslova 3,70, koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

Pored toga treba reći da kod otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora sud ispituje opravdanost razloga za otkaz iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a a ne valjanost ponuđenog novog ugovora. Ocjena dopuštenosti otkaza ograničena je na ispitivanje onog zakonom propisanog opravdanog razloga za otkaz zbog kojeg je ugovor otkazan a to je u konkretnom slučaju prestanak potrebe za radom iz organizacijskih razloga, za što su naprijed izneseni razlozi, pa se u ovom postupku ne utvrđuje valjanost ponuđenog ugovora. Stoga, tužiteljevi navodi da nije dobio tekst ponuđenog ugovora nisu osnovani jer tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pa mu poslodavac nije bio dužan dostaviti izmijenjeni ugovor o radu, budući da prema odredbi članka 123. stavak 2. ZR-a, radnik prihvaćanjem ponude poslodavca pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost otkaza ugovora o radu.

Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se tvrdi da zbog činjenice što u vrijeme otkaza nije bio istekao četverogodišnji mandat na koji je tužitelj imenovan direktorom Odlukom o imenovanju direktora, tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužitelju prije nego je donio odluku o opozivu tužitelja sa mjesta direktora sektora. Ugovorom o radu stranke su uvažile Odluku o imenovanju tužitelja direktorom Sektora upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija te su istim ugovorom osim pitanja radno pravnog statusa tužitelja i radnog odnosa zasnovanog na neodređeno vrijeme (članak 4. stavak 2. Ugovara o radu) regulirale položaj tužitelja kao direktora sektora na određeno vrijeme odnosno kroz mandatno razdoblje od četiri godine, koje osim istekom vremena može prestati i opozivom (članak 4. stavak 1. Ugovora o radu).

Međutim, činjenica da prethodno otkazu tuženik nije donio odluku o opozivu tuženika sa mjesta direktora ne utječe na dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu s obzirom na utvrđenje da je u provedenom procesu reorganiziranja poslovanja tuženika, ukinut sektor kojim je rukovodio tužitelj kao direktor te su ukinute sve pripadajuće službe, pa je prestala potreba za postojanjem i direktora tako nepostojećeg sektora.

Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te odredbe Tbr. 7. stavak 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.)

Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 13. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec

Općinskom radnom sudu u Zagrebu

Vraćamo vam spis s pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.