Croatian court dismisses appeal in child support case where parent failed to fulfill student obligations.
Legislator summary
AI generatedThe Second Instance Court of Split dismissed the defendant's appeal against the first-instance judgment terminating child support obligations. The court found that the defendant, a university student, failed to fulfill academic duties by not passing any exams or earning ECTS credits over three years. Consequently, the court ruled that the legal obligation for the parent to contribute to the child's maintenance ceased as required by law.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 243. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; Članak 368. Zakona o parničnom postupku: The obligation of a parent to contribute to a child's maintenance ceases if the child fails to fulfill their academic obligations as a student, and such failure constitutes a valid ground for terminating support duties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Gž Ob-93/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., OIB: ……, kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u R., protiv tuženika V. K. iz R., OIB: ….., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom uredu S., M., M. i G., u R., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-66/15 od 2. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2015.
p r e s u d i o j e
i
r j e š i o j e:
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-66/15 od 2. srpnja 2015.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:
„Tužitelju D. K. (OIB …..) prestaje s danom 14. siječnja 2015. godine obveza doprinositi za uzdržavanje tuženika V. K. (OIB …..) određena presudom ovog suda posl.br. P-1526/94 od 25. srpnja 1994. godine.“
Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn, u roku od 15 dana. ( Točka 2. izreke presude).
Prvostupanjskim rješenjem određena je privremena mjera slijedećeg sadržaja:
„1. Zabranjuje se naplata uzdržavanja prema D. K. temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. I-810/94 od 25. kolovoza 1994. godine radi naplate tražbina za uzdržavanje V. K.. nastalih nakon 02. srpnja 2015. godine.
2. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“
Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik pobijajući odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga, a u smislu odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu i rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na žalbu, tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu i rješenje.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje neizravno ukazuje žalba tuženika, kao niti bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
Člankom 243. stavak 1. Obiteljskog zakona („NN“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom, sudskom nagodbom ili nagodbom pred Centrom za socijalnu skrb, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka.
Člankom 210. stavak. 1. ObZ-a propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisnima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.
U ispravno provedenom postupku koji je prethodio odlučivanju, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:
- kako je tužitelj D. K. otac tuženika V. K. rođenog u Rijeci 5. siječnja 1994. godine,
- kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1526/94 od 25. srpnja 1994., pored ostaloga, razveden brak između D. K. i D. K. rođene T. te je odlučeno kao se tada malodobno dijete, sin V. K. povjerava na odgoj, čuvanje i uzdržavanje majci D. K.,
- kako je navedenom presudom Općinskog suda u Rijeci D. K., kao otac, obvezan doprinositi za uzdržavanje sina V. K. u razdoblju od 26. srpnja 1994. pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, iznos od 50% od svoje neto plaće koju ostvaruje, a sve na ruke majke djeteta D. K.,
- kako je tuženik V. K. 5. siječnja 2012. godine navršio 18. godina života i postao punoljetan,
- kako je u vrijeme donošenja spomenute presude D. K. živio s roditeljima, bio zaposlen u T. društvu Ina d.d., a od 1. rujna 1995. da je bio u postrojbama HV-a, dok je D. K. radila kao frizerka i živjela s djetetom u obiteljskoj kući svojih roditelja,
- kako tužitelj sada ostvaruje plaću kod poslodavca Ina d.d. i to u razdoblju od rujna pa do studenoga 2014. u mjesečnim iznosima od po 7.410,00 kn te i dodatak na plaću u iznosima od po 1.150,00 kn mjesečno, da je registriran kao vlasnik motocikla proizvedenog 1986. godine i odjavljenog 2008. godine, motocikla proizvedenog 2008. godine, kao i motocikla proizvedenog 2010. godine te da je vlasnik 3 osobna automobila i to marke VW Polo proizvedenog 2002. godine, automobila marke Fiat Punto proizvedenog 2006. godine i automobila marke Opel Astra proizvedenog 1998.,
- kako je, prema navodima tužitelja, dotični u međuvremenu kupio stan u Rijeci za iznos cijene od 80.000,00 EUR-a i to na način što je uzeo stambeni kredit kod poslovne banke kojeg otplaćuje u mjesečnim iznosima od po 3.500,00 kn,
- kako iz navoda tuženika proizlazi da je tuženik završio srednju T. školu 2012. godine i potom upisao S. preddiplomski studij računarstva na T. fakultetu u Rijeci u trajanju od 5 godina, s tim što sada pohađa 2. godinu studija, kao redoviti student, kao i da redovito ispunjava studenske obveze,
- kako tuženik navodi da se uzdržava od sredstava koje isplaćuje tužitelj za njegovo uzdržavanje prema spomenutoj pravomoćnoj presudi s tim što tuženikove potrebe za uzdržavanje mjesečno iznose oko 4.500,00 kn,
- kako iz potvrde T. fakulteta u Rijeci od 2. veljače 2015. proizlazi da je tuženik upisan u preddiplomski sveučilišni studij akademske godine 2012/13 kao i da je akademske godine 2014/15 upisan kao redoviti student na drugu nastavnu godinu preddiplomskog sveučilišnog studija računarstva,
- kako je do sada tuženik položio ispite i obavio vježbe iz ukupno sedam predmeta i pritom ostvario ukupno 25 ECTS bodova dok je u akademskoj godini 2013/14 ostvario 5 ECTS bodova,
- kako je tuženik u prvoj godini preddiplomskog S. studija ostvario 20 ECTS bodova od mogućih 60 ECTS bodova, na drugoj godini je ostvario 5 ECTS bodova od mogućih 60 ECTS bodova, a u akademskoj godini 2014/15 ponovno je upisan na drugoj godini studija računarstva u statusu redovitog studenta uz punu participaciju školarine s tim što do 26. ožujka 2015. nije ostvario niti jedan ECTS bod,
- kako je majka tuženika D. T. zaposlena i ostvaruje prihode iz radnog odnosa po osnovi plaće u visini od 3.500,00 kn s tim što je u razdoblju do 31. siječnja 2015. ostvarivala plaću u iznosima od po 4.050,00 kn,
- kako tuženik od rođenja živi s majkom te je kao član Student servisa u 2014. godini ostvario naknadu u neto iznosu od 12.467,00 kn temeljem ugovora o djelu redovitog studenta, ali da u 2015. godini nije produžio članstvo u student servisu.
Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno smatrao kako tuženik V. K. ne ispunjava redovito i uredno obveze na preddiplomskom sveučilišnom studiju računarstva na T. fakultetu u Rijeci i da nije utvrđeno postojanje opravdanih razloga zbog kojih nije ispunio obveze na dosadašnje tri godine studija kao niti obveze tekuće akademske godine pa da stoga tužitelj više nije u obvezi doprinositi za uzdržavanje tuženika te je tužbeni zahtjev prihvaćen i utvrđen prestanak obveze doprinosa za uzdržavanje.
Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju te ih kao pravilna u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Sud prvog stupnja je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud. U konkretnom slučaju tužitelj u tužbi i u tijeku postupka tvrdi kako tuženik ne ispunjava uredno svoje studentske obveze, da odbija kontakte s ocem i ne obavještava ga uopće ispunjava li obveze kao student.
Prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik upisan kao student T. fakulteta u Rijeci u akademskoj godini 2014/15 na drugoj godini preddiplomskog Sveučilišnog studija Računarstva u statusu redovitog studenta i uz punu participaciju školarine, ali da ne ispunjava redovito i uredno obveze kao student s tim što nije utvrđeno postojanje opravdanih razloga za neispunjavanje obveza.
Naime, nedvojbeno je da je tuženik upisan kao student navedenog fakulteta akademske godine 2012/13 na prvu godinu studija kao i da je potom akademske godine 2013/14 upisan na drugu godinu studija koju očito nije s uspjehom završio. U akademskoj godini 2014/15 tuženik je ponovno upisan na drugoj godini studija što potvrđuje zaključak da nije s uspjehom završio drugu godinu studija. Međutim, iz priložene dokumentacije je razvidno da tuženik u cjelokupnom razdoblju studiranja nije položio ispite i obavio vježbe iz predmeta s prve i druge godine jer je položio ispite i obavio vježbe u svega sedam predmeta prve i druge godine studija (od kojih su dva predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, za koje se ne polaže ispit i ne dobiva ocjena). Dakle, na drugoj godini studija koju ponavlja, tuženik u dvije akademske godine nije položio ispite, s tim što očito nije položio sve ispite s prve godine. U akademskoj godini 2014/15 očito tuženik nije položio niti jedan ispit jer nije ostvario niti jedan ECTS bod, a tuženik nije niti dostavio dokaze o tomu je li eventualno prijavljivao i izlazio na ispite u toj akademskoj godini.
Glede žalbenih navoda tuženika koji se odnose na to da bi imao status redovitog studenta kao i na to da bi tijekom studiranja ostvario određeni broj ECTS bodova, treba navesti da zaključak o tomu ispunjava li tuženik redovito i uredno svoje studentske obveze nije moguće temeljiti isključivo na njegovu navedenom studentskom statusu. Drugim riječima, to što je tuženik upisan na spomenutoj visokoškolskoj ustanovi u statusu redovitog studenta uz punu participaciju školarine, ne znači i da bi samim time redovito i uredno ispunjavao obveze kao student, već naprotiv, ispunjavanje studentskih obveza pa i u slučaju redovitog studenta, prvenstveno podrazumijeva pohađanje fakultetskih sadržaja i polaganje ispita, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud. U tom smislu dakle, prema stajalištu ovog suda, nije moguće govoriti o redovitom ispunjavanju obveza u situaciji kada tuženik očito neredovito ispunjava obveze koje se sastoje od pohađanja vježbi i polaganja ispita. Ovdje treba posebno imati na umu i da je smisao i svrha studiranja stjecanje visokoškolske naobrazbe, a temeljna pretpostavka za ostvarenje tog cilja je polaganje ispita. Tuženik je tijekom tri akademske godine položio ispite i obavio vježbe iz sedam predmeta s tim što je po drugi put upisan na drugu akademsku godinu i do 26. ožujka 2015. u toj akademskoj godini nije ostvario niti jedan ECTS bod, što upućuje na zaključak da u tom razdoblju nije položio niti jedan ispit. Ovakve postignute rezultate tijekom studiranja nije moguće smatrati redovitim i urednim ispunjavanjem studentskih obveza, bez obzira na to što tuženik tvrdi da je tijekom studiranja iskazivao određenu društvenu aktivnost poput sudjelovanja u kvizovima znanja i slično jer je ispunjavanje studentskih obveza primarna obveza svakog studenta.
Konačno, u situaciji kada punoljetno dijete koje pohađa sveučilišni studij neredovito i neuredno ispunjava svoje obveze kao student, prestaje zakonska obveza roditelja za uzdržavanje djeteta pa stoga u konkretnom slučaju nisu odlučne sve okolnosti koje ističe tuženik, a koje se odnose na imovinske prilike tužitelja i njegove eventualne mogućnosti doprinosa za uzdržavanje.
Dakle, imajući u vidu ovakva utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tuženik ne ispunjava redovito i uredno svoje studentske obveze na preddiplomskom Sveučilišnom studiju računarstva na T. fakultetu u Rijeci, a da nisu utvrđeni opravdani razlozi zbog kojih nije ispunio obveze tekuće akademske godine odnosno obveze tri godine studija kao i da su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 243. st. 1. ObZ-a te je utvrdio prestanak obveze uzdržavanja od dana podnošenja tužbe 14. siječnja 2015. pa ubuduće.
Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe čl. 212.a st. 3. ObZ-a na prijedlog tužitelja donio privremenu mjeru zabrane naplate uzdržavanja na temelju ovršne isprave kojom je uzdržavanje određeno do pravomoćnog okončanja spora.
Odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a te na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 144/14).
Iz svega navedenog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je valjalo, temeljem odredbe članka 368. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Stoga je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 23. rujna 2015.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac