Revr-821/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 821/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. G., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica S. K., dipl. pravnica iz NHS RU O., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., R. I., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o., Z., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1118/15-2 od 3. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-368/14-10 od 3. veljače 2015., u sjednici održanoj 4. rujna 2018.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1118/15-2 od 3. veljače 2016. i predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 19. kolovoza 2014. kao nezakonita i nedopuštena, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. I. izreke) i tuženiku je naloženo tužitelja vratiti na rad sukladno Ugovoru o radu od 1. kolovoza 2011. i potom ga rasporediti na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremni i poslovima koje je prethodno obavljao (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom (toč. I. izreke) preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen, te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.050,00 kn (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu, te tužitelja obvezati da mu naknadi trošak odgovora.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji te je utvrdio da je osnovan istaknuti (jedini) revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova rukovatelja manevra, da radni odnos nije prestao i raspoređivanje na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i poslovima koje je prethodno obavljao.

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog: u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), time da poslodavac pri odlučivanju o takvom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti o obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 2.).

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je, a što među strankama i nije sporno:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2011. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „Rukovatelj manevre“,

- da je tuženik 19. kolovoza 2014. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uz obrazloženje da je zbog gospodarskih i organizacijskih i razloga prestala potreba za obavljanjem tih poslova te je radno mjesto tužitelja (jedini izvršitelj) ukinuto (što je razlog za poslovno uvjetovani otkaz propisan čl. 72. st. 1. toč. 1. tuženikova Kolektivnog ugovora - dalje: KU)z , te da pritom nije postojalo slobodno radno mjesto na koje ga je tuženik mogao rasporediti obzirom da tužitelj nema odgovarajuću stručnu spremu,

- da je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika, koji je odobren od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,

- da je tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem.

- da radna mjesta manevriste i manevriste na vlaku nisu ukinuta te su na njima ostali raditi radnici koji su i prije postupka reorganizacije radili na tim radnim mjestima, te za koje ispunjavaju uvjete propisane tuženikovim Pravilnikom o organizaciji (iz 2014.),

Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev, prije svega, nalazeći da su radno mjesta tužitelja (rukovatelj manevre) i radna mjesta manevriste i manevriste na vlaku srodna radna mjesta, zbog čega je tuženik (sukladno čl. 73. st. 3. KU), bio u obvezi višak radnika utvrditi između usporednih radnika, odnosno tužitelja i radnika (poimenično navedenih) koji su radili na srodnim radnim mjestima što znači u smislu čl. 73. KU uzeti u obzir trajanje radnog odnosa, te u smislu čl. 115. st. 2. ZR-a dob i obveze uzdržavanja koje terete radnika. Polazeći pak od utvrđenja da tužitelj ima više radnog staža od tih usporednih radnika (što tuženik niti ne osporava), te kako tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da se pri utvrđivanju viška radnika rukovodio kriterijima iz čl. 73. KU, da je osim istih uzeo u obzir i druge kriterije kao što su kvaliteta, točnost i urednost u radu (za što sud ocjenjuje da je autonomno pravo poslodavca), obzirom da nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je primijenio predmetne kriterije, a niti dokaze iz kojih bi bilo razvidno kako je primjenom tih kriterija tužitelj ocijenjen u odnosu na usporedne radnike, prvostupanjski sud slijedom svega rečenog otkaz tužitelju nalazi nezakonitim i prihvaća tužbeni zahtjev.

Međutim, drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu (istaknuvši da to, sukladno čl. 373.a st. 3. ZPP-a, može učiniti i bez obzira što je našao da postoji bitna povreda povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a), cijeneći da je u konkretnom slučaju odluka o poslovno uvjetovanom otkazu dopuštena i zakonita.

Takvo stajalište drugostupanjski sud obrazlaže slijedećim razlozima: da je prvostupanjski sud prihvatio tužiteljevu tvrdnju kako je poslodavac pri donošenju osporene odluke o otkazu zaobišao kriterije dužine radnog staža i socijalnog statusa (čl. 73. toč. 4. i 6. KU) i na radu ostavio radnike s manje radnog staža i godina života; međutim, da tužitelj nije dokazao, iako je na njemu teret dokaza o nezakonitosti poslodavca u primjeni socijalnog statusa, da ostali usporedni radnici imaju veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih osoba i zaposlenih članova obitelji (čl. 73. toč. 6. KU).

U konačnici drugostupanjski sud utvrđuje (kao i prvostupanjski sud) da je tužitelj dokazao da ima više radnog staža (42 godine) od usporednih radnika, ali smatra da zbog toga odluka o otkazu nije nezakonita „jer je tuženik preuzeo obvezu da će s radnicima koji će se naći na listi tehnološkog viška sklopiti aneks ugovora o radu, isplatiti otpremninu (tužitelju od 120.000,00 kuna), te omogućiti ostvarenje prava iz čl. 71. i čl. 75. KU zbrinjavanjem kroz željeznički fond, slijedom čega, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, u donošenju svoje odluke, nije postupio diskrimiciono (čl. 7. st. 4. ZR), budući je ispravno primijenio kriterije iz čl. 73. KU.“

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Prije svega, nejasan je dio obrazloženja koji se odnosi na utvrđenje pobijane presude da je poslodavac (tuženik) ispravno primijenio kriterije iz čl. 73. KU, budući je tijekom postupka utvrđeno kako tuženik iste kriterije uopće nije primjenjivao u konkretnom slučaju, a bio ih je dužan primijeniti, sve kako je i utvrđeno u prvostupanjskoj presudi. Naime, tijekom postupka sam tuženik nije sporio kako kriteriji iz KU uopće nisu primijenjeni te je tvrdio kako u konkretnom slučaju uopće nema obveze primjene kriterija iz čl. 73. KU s obzirom da je radno mjesto tužitelja ukinuto, za razliku od radnih mjesta manevriste/manevriste na vlaku na kojim radnim mjestima je smanjen broj izvršitelja. Uzgred, kod toga valja naglasiti da i ovaj revizijski sud (kao i prvostupanjski sud) potonju tvrdnju tuženika nalazi potpuno neosnovanom, a s obzirom na odredbu čl. 73. st. 3. KU prema kojoj: „Ako je sistematiziran broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radni smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju.“

Posebno je, pak, nerazumljiv potonji dio obrazloženja pobijane drugostupanjske presude kojim se odluka o otkazu ocjenjuje dopuštenom i zakonitom kroz prizmu preuzete tuženikove obveze da će s radnicima koji predstavljaju tehnološki višak sklopiti aneks ugovora o radu, te im isplatiti otpremninu (što je ionako obveza poslodavca u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza - čl. 126. st. 1. ZR-a).

Naposljetku, pobijana odluka drugostupanjskog suda posve je nejasna kraj činjenice da je, sukladno čl. 73. tuženikova KU, višak radnik s manje godina radnog staža, a obzirom na utvrđenje da tužitelj prema tom kriteriju ima prednost (prioritet) u odnosu na usporedne radnike.

Slijedom rečenog, dakle, razlozi pobijane presude su nejasni i nerazumljivi te ujedno proturječni stanju spisa, zbog čega se pravilnost pobijane presude ne može ispitati pa je stoga istu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP-a).

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a) i potom o žalbi tuženika donijeti novu i zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije (odgovora na reviziju) ostavljena je za konačnu odluku (čl. 155. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 4. rujna 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.