Gž R-1735/2012-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 75 Gžr-1735/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tatjane Radić, predsjednice vijeća, Dubravke Penić Lukač, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branke Hriberski, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Ž. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HR, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva T. G. & p. iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7773/10-21 od 31. svibnja 2012., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-7773/10 od 2. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7773/10-21 od 31. svibnja 2012. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-7773/10 od 2. srpnja 2012. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. i VII. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je tužiteljica Ž. H. iz Z. dana 01. prosinca 1999. godine s tuženikom HRT. iz Z., sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu realizator.

II/ Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu izjavljen usmenom odlukom dana 24. studenog 2010. godine, kojim je tužiteljici Ž. H. iz Z., zaposlenoj na radnom mjestu realizator u jedinici: Odjel proizvodnje informativno-političkog programa, u području: informativno-politički program, otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

III/ Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. prosinca 1999. godine, sklopljen između tužiteljice Ž. H. iz Z. i tuženika HRT. iz Z., raskida se odlukom suda s danom 26. lipnja 2012. godine.

IV/ Nalaže se tuženiku HRT., Z. isplatiti tužiteljici Ž. H. iz Z., na ime naknade bruto plaće iznos od 47.973,19 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, zap et postotnih poena, kako slijedi.

- na iznos od 1.368,90 kn počev od 15.12.2010. god, do isplate,

- na iznos od 7.117,33 kn počev od 15.01.2011. god. do isplate,

- na iznos od 6.569,77 kn počev od 15.02.2011. god. do isplate,

- na iznos od 6.295,99 kn počev od 15.03.2011. god. do isplate,

- na iznos od 7.117,33 kn počev od 15.04.2011. god. do isplate,

- na iznos od 6.569,77 kn počev od 15.05.2011. god. do isplate,

- na iznos od 6.843,55 kn počev od 15.06.2011. god. do isplate,

- na iznos od 6.090,55 kn počev od 15.07. god do isplate, u roku od 8 dana.

V/ Nalaže se tuženiku HRT., Z. isplatiti tužiteljici Ž. H. iz Z. na ime naknade štete iznos od 57.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2012. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

VII/ Nalaže se tuženiku HRT., Z., da tužiteljici Ž. H. iz Z. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 13.906,25 u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je među strankama sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu realizator i to od 1. prosinca 1999. (toč. I izreke). Nadalje, utvrđen je nedopuštenim izvanredni usmeni otkaz ugovora o radu od 24. studenoga 2010. kojim je otkazan ugovor o radu tužiteljice zaključen na neodređeno vrijeme (toč. II izreke), određen je sudski raskid ugovora o radu sa danom 26. lipnja 2011. (toč. III izreke), naloženo je tuženiku da plati tužiteljici na ime naknade bruto plaće iznos od 47.973,19 kn sa zateznom kako je to pobliže određeno u točki IV. izreke presude, naloženo je tuženiku da plati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 57.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2012. do isplate (toč. V. izreke).

Odbijen je dio toč. I tužbenog zahtjeva koji glasi:“U jedinici: Odjel proizvodnja informativno-političkog programa, u području: informativno-politički program, sa svim pravima i obvezama iz ugovora o radu temeljem zakona i akata tuženika, koje pripadaju tužiteljici“, sa dijelom točke II tužbenog zahtjeva koji glasi:“Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto realizatora u jedinici: Odjel proizvodnje informativno-političkog programa, u području: informativno-politički program, u roku od 8 dana.“, te s dijelom točke IV tužbenog zahtjeva za iznos od 753,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.7.2011. do isplate.

Točkom VII izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku 8 dana.

Protiv citirane presude žali se tuženik iz razloga određenih čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. i 57/11., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu troška parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je utvrđenje da je među strankama sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 1999., utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu, isplata naknade plaće zbog nezakonitog otkaza, kao i isplata naknade štete zbog sudskog raskida.

U provedenom postupku je u bitnome utvrđeno da je tužiteljica kontinuirano iz mjeseca u mjesec od 1. prosinca 1999. obavljala kod tuženika, na osnovi pisanih tipskih ugovora o djelu, poslove realizatora u Odjelu proizvodnja informativno-dokumentarnog programa, a potom u Odjelu proizvodnja informativno-političkog programa i to za potrebe određenih emisija kao što su „P. zemlje“ i „P. klub“, da je poslove i radne zadatke obavljala temeljem dobivenih naloga nadređenih osoba, da je poslove obavljala na jednak način, u jednakom opsegu i jednakom radnom vremenu i angažmanu kao i drugi djelatnici tuženika koji su u radnom odnosu kod tuženika na istim tim poslovima, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da takva činjenična osnova opravdava primjenu odredbe čl. 8. st 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009., 61/2011., dalje u tekstu: ZR-a) sa posljedicom da je između stranaka zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, slijedom čega usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice.

Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio predložene pravne posljedice istaknute predmetnim tužbenim zahtjevom.

Naime, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda , u konkretnom slučaju treba imati u vidu da je ugovor o radu, ugovor građanskog prava, gdje same stranke svojom voljom reguliraju svoje odnose. U ugovornom pravu strankama je pružena sloboda ugovornog uređenja odnosa, sloboda odlučivanje, izbora i reguliranja tih odnosa, te u smislu čl. 28. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/99.), odnosno čl. 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/04., 48/08. i 125/11.) stranke su slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze.

U konkretnom slučaju, između tužiteljice i tuženika nije ugovaran radni odnos u smislu odredbe čl. 8. ZR-a, već obavljanje određenih poslova za naknadu osnovom sklapanih Ugovora o djelu. Tako su čl. 7. Ugovora o djelu stranke izričito ugovorile da se na temelju toga ugovora ne stječu prava iz radnog odnosa, te nadalje čl. 10. Ugovora koji su sklapani za period od 1. srpnja 2003. pa nadalje je određeno da se predmetni ugovor ne može smatrati ugovorom o radu, te je tužiteljica potvrdila da poslove iz tog ugovora obavlja s osnova samostalne profesije (samostalnog zanimanja).

Iz navedenih ugovornih odredbi, očito je da volja stranaka nije bila da se izvršenjem ugovora o djelu steknu prava iz radnog odnosa, što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno, pa u tom smislu po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev nema uporišta u odredbi čl. 8. st. 2. ZR-a , zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti temeljem čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st.

1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 148/09., dalje u tekstu: Tarifa) 200 bodova za poduzete radnje do 11 travnja 2012. kada je tužiteljica postavila određeni zahtjev u pogledu novčanog potraživanja, te je tuženiku priznat trošak pristupa na ročište 18. travnja 2012. prema VPS od 82.670,16 kn u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1 OT/09, te prema VPS od 105.726,19 kn trošak sastav podneska od 7. svibnja 2012. u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr. 8 toč. 1 OT/09, trošak pristupa na ročište 16. svibnja 2012. u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr. 9 toč. 1 OT/09, i za sastav žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1 Tarife u iznosu od 3.125,00 kn, dakle ukupno 11.125,00 kn što uz PDV od 25% iznosi 13.906,25 kn. Obzirom u spis nije dostavljen dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi, to tuženiku taj trošak nije priznat.

U Zagrebu, 21. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radić