Legislator Case Law & Legislation
Pr-776/2023-7 AI generated

Pr-776/2023-7 · Općinski sud u Rijeci

Case Number Pr-776/2023-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Tužitelj je predmetnom tužbom postavio tužbeni zahtjev na isplatu tužitelju od strane tuženika novčanog iznosa u visini od 3.300,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima predmetnog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve s osnove manje isplaćenog uvećanja plaće tužitelja za rad nedjeljom u razdoblju od svibnja 2018. pa nadalje. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je od 2018. zaposlen kod tuženika, na odjelu KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, kao ing. med. radiologije.

Legislator headnote

AI generated

Pr-776/2023-7 · Općinski sud u Rijeci: pa nadalje. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je od 2018. zaposlen kod tuženika, na odjelu KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, kao ing. med. radiologije.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-776/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Krešimirova 42, Rijeka, OIB: 40237608715, radi isplate, izvan ročišta, 08. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predmetnom tužbom postavio tužbeni zahtjev na isplatu tužitelju od strane tuženika novčanog iznosa u visini od 3.300,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima predmetnog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve s osnove manje isplaćenog uvećanja plaće tužitelja za rad nedjeljom u razdoblju od svibnja 2018. pa nadalje. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je od 2018. zaposlen kod tuženika, na odjelu KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, kao ing. med. radiologije.

Člankom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za 35% za rad nedjeljom, dok je stavkom 8. istog članka propisano da radnik za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150%, pri čemu se predmetni dodaci međusobno ne isključuju.

Tužitelj je u utuženom razdoblju radio nedjeljom pa, obzirom na odredbu članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, koja određuje kako su neradni dani i nedjelje, koji Ugovor, odnosno Zakon je ratificiran i kao takav po pravnoj snazi iznad domaćih zakona, tužitelj bi u utuženom razdoblju imao pravo na isplatu dodatka od 150% od osnovne plaće za sve odrađene nedjelje, a što u utuženom razdoblju tuženik nije obračunavao niti isplaćivao. Posljedično je tužitelju pogrešno obračunata i isplaćivana plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a sve iz razloga primjene na rad nedjeljom, dodatna u visini od 35%, odnosno kasnije 50%, umjesto propisanih 150%.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako u pogledu osnova, tako i visine, prvenstveno pritom ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazujući kako je odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o sklapanju i potvrđivanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 28/96) propisano kako Vlada Republike Hrvatske brine o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih tijela državne uprave pa navedeni bilateralni ugovor koji je država sklopila s drugim subjektom međunarodnog prava, Svetom Stolicom, ne stvara izravna prava i obveze za pojedinca već je obveza države da iste implementira u nacionalno zakonodavstvo, a što u odnosu na odredbu članka 9. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske nije učinjeno uslijed čega može eventualno egzistirati odgovornost države, ne tuženika.

Tuženik nadalje u bitnome navodi kako je Ugovor sa Svetom Stolicom samo jedan od niza ugovora koje je Republika Hrvatska sklopila s vjerskim zajednicama koje djeluju u Republici Hrvatskoj te da bi se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja koji se temelji na odredbama navedenog Ugovora, kojim da se ni na koji način ne uređuje pitanje obračuna plaće za rad nedjeljom ili neradnim danom, narušila Ustavom zajamčena jednakost svih vjerskih zajednica. Nadalje, Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine“ broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), odnosno Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 110/19) propisano je koji se dani smatraju blagdanima i spomendanima, odnosno neradnim danima, te je istim učinjena jasna distinkcija neradnih dana, pri čemu niti jednom odredbom nedjelja nije propisana kao takav dan. Opisana distinkcija učinjena je pritom i člankom 94. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22). Tuženik je za potrebe obračuna plaće tužitelja, i njezinih uvećanja, postupao u skladu s odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17, 56/22) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) te je tužitelju prilikom obračuna plaće za rad nedjeljom ista uvećana za propisanih 35%. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu istog naknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Podneskom od 06. studenog 2024. tužitelj je u cijelosti povukao tužbu i istom postavljeni tužbeni zahtjev u ovosudnom predmetu.

4. Rješenjem ovog suda, od 25. studenog 2024., tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja od 06. studenog 2024., te je isti pozvan u roku od 15 dana očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe, sve u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP).

5. Sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a, tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, pri čemu će se smatrati da je tuženik pristao na povlačenje ako se u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome. Stavkom 9. navedenog članka propisano je nadalje da se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

Slijedom navedenog, a obzirom je tuženiku obavijest o povlačenju tužbe u vidu Rješenja citiranog u točki 4. obrazloženja ove odluke i podneska tužitelja navedenog u točki 3. obrazloženja ove odluke, dostavljena dana 02. prosinca 2024. te da se do dana sastava ove odluke tuženik o istom povlačenju tužbe nije izjasnio, primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 08. srpnja 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku