I Kž-53/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 53/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2013. broj K-36/2013, u sjednici održanoj 12. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. M. C. je proglašena krivom zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, pod toč 1) izreke iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11) za koje joj je primjenom odredbi iz čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci te pod toč. 2) izreke iz čl. 246. st. 1. KZ/11 za koje je primjenom odredbi o ublažavanju kazne utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca pa je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci.

Istom presudom proglašeni su krivima opt. D. V., zbog pomaganja u kaznenom djelu iz točke 1) izreke pobijane presude, a opt. D. V. zbog poticanja na kazneno djelo iz toč. 2) pobijane presude pa su, opt. D. V. na temelju čl. 246. st. 2. u vezi s čl. 38. KZ/11, a opt. D. V. na temelju čl. 246. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/11, oboje uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, osuđeni na kazne zatvora, opt. D. V. u trajanju šest mjeseci, a opt. D. V. u trajanju tri mjeseca.

I Kž 53/14-4

Na temelju čl. 56. KZ/11 svim je optuženicima izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja u trajanju dvije godine opt. M. C. i opt. D. V., a opt. D. V. u trajanju jedne godine.

Na temelju čl. 148. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka, opt. M. C. 3.200,00 kuna, opt. D. V. i opt. D. V. po 1.600,00 kuna te paušalne svote u iznosu po 500,00 kuna svakom optuženiku.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi. Predlaže da se pobijana presuda preinači i opt. M. C. utvrdi kazna zatvora u duljem trajanju za djelo pod toč. 2) izreke presude te shodno tome istu osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora i „izrekne uvjetnu osudu s duljim rokom kušnje“ te da se opt. D. V. „osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju i izrekne uvjetnu osudu s duljim rokom kušnje.“

Opt. M. C. je putem branitelja D. M., odvjetnika iz O., odgovorila na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom za odbijanje žalbe.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik nije zadovoljan sankcijom za kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. KZ/11 u odnosu na opt. M. C. i opt. D. V.. Žalbeni navodi svode se tek na tvrdnju da je unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima kazna zatvora u trajanju tri mjeseca preblaga za predmetno kazneno djelo imajući na umu zakonski okvir kazne i „visinu pribavljene protupravne imovinske koristi odnosno visinu štete nanesene oštećenom trgovačkom društvu“.

Razmotrivši žalbene prigovore ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i primjereno vrednovane sve okolnosti o kojima ovisi izbor i mjera sankcije. Ni žalbom se ne spori postojanje niza olakotnih okolnosti koje su utvrđene po sudu prvog stupnja kod opt. M. C. i opt. D. V., neosuđivanost, potpuno priznanje djela, primjereno držanje na sudu, opt. M. C. i obiteljske prilike te status roditelja dvoje maloljetne djece o kojima skrbi, kao i da je oštećenoj tvrtki u cijelosti namirena šteta. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude (i sadržaja spisa- list 236) razvidno je da je upravo državni odvjetnik predložio odmjeravanje kazne zatvora ispod zakonom propisanog minimuma za počinjena djela. Stoga, uz ovako utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na pravilan izbor sankcije, žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu uvjerljivi ni osnovani pa ne opravdavaju izricanje strožih kazni zatvora kao ni duljeg vremena provjeravanja kod izrečenih uvjetnih osuda.

Slijedom navedenog, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. svibnja 2015.

I Kž 53/14-4

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.