Rev-54/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. G. iz S., koga zastupa E. T., odvjetnik u S. i predlagateljice S. G. iz K. S., koju zastupa N. B., odvjetnik u S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju predlagatelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 8. svibnja 1996. godine br. Gž-778/95 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. rujna 1995. godine br. P- 97/95, u sjednici održanoj dana 12. veljače 1997. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-54/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz navedenih razloga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 249. Zakona o braku i porodičnim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 54/1996-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. G. iz S., koga zastupa E. T., odvjetnik u S. i predlagateljice S. G. iz K. S., koju zastupa N. B., odvjetnik u S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju predlagatelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 8. svibnja 1996. godine br. Gž-778/95 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. rujna 1995. godine br. P- 97/95, u sjednici održanoj dana 12. veljače 1997. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja razveden je brak stranaka, te je dijete mlt. P. povjereno na čuvanje i odgoj majci time da je određen način održavanja osobnih odnosa između predlagatelja i djeteta, a predlagatelj je dužan za uzdržavanje djeteta doprinositi 30% svojih mjesečnih primanja, 10% tih primanja na ime uzdržavanja predlagateljice.
Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja te obvezu predlagatelja za uzdržavanje predlagateljice ograničio tako da je ovaj dužan prije navedeni dio svojih mjesečnih primanja plaćati za uzdržavanje predlagateljice počevši od 1. ožujka 1995. do 31. prosinca 1997. godine.
Protiv presude suda drugoga stupnja predlagatelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Predlagateljica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Sud prvog stupnja je utvrdio da se dijete stranaka mlt. P. rodila 19. studenoga 1994. godine, daje majka djeteta t.j. predlagateljica nezaposlena, daje upisana kao redovni student na četvrtoj godini Pravnog fakulteta u S., da s djetetom stanuje kod svojih roditelja, da se ne može zaposliti jer ima malo dijete i redovni je student, predlagatelj je u stalnom radnom odnosu i da nema drugih obveza za uzdržavanje izuzev za zajedničko dijete stranaka.
Na temelju tako utvrđenih činjenica sud drugog stupnja zauzeo je pravilno pravno stajalište zbog toga što je brak stranaka trajao kratko vrijeme kada je ograničio obvezu predlagatelja da doprinosi za uzdržavanje predlagateljice, i to do navršene treće godine života zajedničkog djeteta.
U tom razdoblju se naime predlagatelj ica ne može zaposliti, a predlagatelj iako tvrdi da ona ima imovine od koje može ostvariti sredstva za život, ne navodi konkretno o kojoj imovini se radi.
Kako se predlagateljica upravo iz navedenog razloga ne može zaposliti, t.j. što mora brinuti o zajedničkom malom djetetu, doprinos predlagatelja za njezino uzdržavanje od svega 10% njegovih primanja u vremenski ograničenom razdoblju ne predstavlja za njega očitu nepravdu, kao što on navodi u reviziji.
Iz navedenih razloga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 249. Zakona o braku i porodičnim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).
U Zagrebu, 12. veljače 1997. godine.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.