Revr-752/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 752/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz U., koju zastupa punomoćnik S. K., protiv tuženika T. c. U. d.o.o. iz U., koga zastupaju G. B. i I. B., odvjetnici u P., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 4. travnja 2005. godine, br. Gž 725/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 29. prosinca 2004. godine, br. P 153/04-14, u sjednici održanoj dana 26. travnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli od 4. travnja 2005. godine, br. Gž 725/05-2 i presuda Općinskog suda u Bujama od 29. prosinca 2004. godine, br. P 153/04-14, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništava se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 17. veljače 2004. godine, br. 49/04 i odluka tuženika o pisanom zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice od 17. ožujka 2004. godine, tuženiku je naloženo tužiteljicu vratiti na poslove spremačice i isplatiti joj naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza u iznosu od 2.510,94 kn mjesečno počevši od 1. travnja 2004. godine sa zateznim kamatama, a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu spremačice,

- da je tuženik odlukom od 17. veljače 2004. godine br. 49/04 otkazao ugovor o radu sklopljen sa tužiteljicom 17. lipnja 1987. godine, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), time da joj radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od mjesec i tjedan dana, - uz obrazloženje – da se tužiteljica 14. studenog 2003. godine neprimjereno ponašala u ophođenju sa suradnicom, zbog čega joj je uprava tuženika temeljem odredbi čl. 89. i 111. Pravilnika o radu izrekla pisano upozorenje s posljednjom opomenom 2. prosinca 2003. godine, - da je tužiteljica nastavila i dalje kršiti obveze iz radnog odnosa, - da je uprava tuženika 2. veljače 2004. godine zaprimila pisanu pritužbu na rad tužiteljice zbog neobavljanja i neurednog obavljanja poslova čišćenja tijekom daljnjeg vremena, što ima posebnu težinu, jer se dio proizvodnog procesa obavlja u kemijskom laboratoriju i u posebnim uvjetima i radom s kemikalijama gdje je potreban naročiti oprez, - da je iz pritužbe dipl.ing. M. L. utvrđeno da tužiteljica duže vrijeme nije čistila laboratorij, - da je zbog njenog propusta 2. veljače 2004. godine došlo do kvara na instalacijama, što je prouzrokovalo kvar i klima uređaja, čime je tuženiku nanesena šteta,

- da je tužiteljica protiv odluke tuženika o otkazu ugovora o radu izjavila zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio 17. ožujka 2004. godine,

- da tuženik nije imao opravdani razlog otkazati ugovor o radu, jer tužiteljica nije kršila obveze iz radnog odnosa, te da otkaz ugovora o radu nije opravdan, budući da manji verbalni sukob koji je imala sa drugom spremačicom nije ometao proces rada, a opomena tuženika se odnosila na taj sukob, - te da tužiteljica naglim i nekontroliranim paljenjem svih rasvjetnih mjesta u početku svog smjenskog rada nije izazvala nestanak struje u prostoru rada (laboratorija),

- da tuženik nije udovoljio obvezi iz čl. 145. st. 1. Zakona o radu, jer je sindikalnog povjerenika samo kratko upoznao sa namjerom otkazivanja ugovora o radu tužiteljice, te mu dao na potpis suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice koju suglasnost je sam sastavio,

- da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljice nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane u smislu čl. 110. Zakona o radu.

Nalazeći da predmetni otkaz ugovora o radu nije dopušten nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za poništenje osporenih odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice, - za vraćanje tužiteljice na radno mjesto spremačice, te za isplatu naknade plaće u iznosu od 2.510,94 kn mjesečno od 1. travnja 2004. godine.

Međutim, zaključak nižestupanjskih sudova o nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu tužiteljice za sada nije prihvatljiv, kao niti zaključak o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. podstav 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Tuženikov otkaz ugovora o radu temelji se i na tvrdnji da tužiteljica nije obavljala ili je neuredno obavljala poslove čišćenja prostorija za što je tuženik saznao temeljem pisane pritužbe laborantice M. L.. Prvostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge o postojanju odnosno nepostojanju te činjenice, a nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da iz iskaza svjedoka A. P. i M. L. proizlazi da su to tek tvrdnje o mogućim manjim nepravilnostima u radu tužiteljice. Naime, svjedokinja M. L. iskazala je o neurednom obavljanju poslova čišćenja laboratorija tuženika od strane tužiteljice, zbog čega je ona sastavila pisanu pritužbu protiv tužiteljice. Stoga je zaključak nižestupanjskih sudova o urednom obavljanju poslova tužiteljice suprotan iskazu navedene svjedokinje, a nižestupanjske presude ne sadrže razloge zašto nižestupanjski sudovi ne prihvaćaju kao istinitu tvrdnju te svjedokinje o neurednom obavljanju poslova čišćenja prostorija tuženika od strane tužiteljice. Time je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

U smislu odredbe čl. 145. st. 3. ZR podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti ću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da dade primjedbe i radničkom vije

prijedloge kako bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke. Ova odredba odnosi se i na dostavu podataka o namjeravanoj odluci i sindikalnom povjereniku (čl. 148. st. 3. ZPP). U konkretnom slučaju sindikalni povjerenik je potpisao suglasnost o otkazu ugovora o radu tužiteljice drugog dana od saznanja za tuženikovu namjeru otkazivanja ugovora o radu tužiteljice i razlozima za otkaz, te se može zaključiti da je tuženik u konkretnom slučaju ispunio svoju obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu tužiteljice.

Prema odredbi čl. 110. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nepostupanje poslodavca u smislu navedene zakonske odredbe nema za posljedicu nedopuštenost otkaza ugovora o radu u svakom slučaju. Naime, neomogućavanje radniku da iznese svoju obranu imalo bi za posljedicu nedopuštenost otkaza ugovora o radu, samo u slučaju ako bi se moglo opravdano očekivati da u slučaju iznošenja obrane radnika, poslodavac ne bi otkazao ugovor o radu.

S obzirom na osnovanost revizije valjalo je njezinim prihvaćanjem ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti istinitost, odnosno neistinitost tvrdnje tuženika o neurednom obavljanju poslova od strane tužiteljice, a zatim će donijeti novu presudu vodeći računa da ne dođe do bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 26. travnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.