Rev-1146/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1146/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz O., zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz O., protiv tuženika G. M. iz O., zastupan po punomoćnicima A. Š. i R. Z., odvjetnicima iz O., radi opoziva ugovora o darovanju, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 31. siječnja 2002. godine, br. Gž 3582/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. rujna 2001. godine, br. P 1323/01, u sjednici održanoj 8. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. siječnja 2002. godine, br. Gž 3582/01 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. rujna 2001. godine, br. P 1323/01 i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"Opoziva se ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 1985. godine između tužitelja S. M. kao darovatelja i tuženika G. M., kao daroprimatelja, a kojim je tuženiku darovana u ½ dijela nekretnina i to jednosoban stan u O.

Nalaže se tuženiku da stan preda u suposjed tužitelju, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.065,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na opoziv ugovora o darovanju, zbog osiromašenja darovatelja.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj S. M. i njegova sad pok. supruga D. M., kao darovatelji sa svojim sinom, tuženim G. M., kao daroprimcem 11. studenog 1985. godine sklopili ugovor o darovanju kojim su na daroprimatelja prenijeli pravo vlasništva jednosobnog stana u O., površine 42,11 m , u kojem tuženik stanuje,

- da se darovatelji još od 1986. godine nalaze u Domu umirovljenika u O., a ugovorom o smještaju roditelja tuženika u Dom umirovljenika od 22. rujna 1986. godine, da je tuženik preuzeo obvezu da će – ukoliko njegovi roditelji ne budu imali dovoljno sredstava za podmirenje cijene smještaja u Domu – podmiriti razliku do pune cijene smještaja u Domu,

- da je majka tuženika umrla 24. studenog 1996. godine, a da mirovina tužitelja nije dostatna za podmirenje cijene smještaja u Domu umirovljenika, da je tuženik određeno vrijeme za svog oca podmirivao razliku cijene smještaja u Domu, a kada je prestao uplaćivati uplatu razlike cijene za smještaj oca, da se na poziv Doma umirovljenika da uplaćuje razliku cijene za smještaj, tuženik oglušio.

Nižestupanjski sudovi, ocjenom izloženih utvrđenja, a primjenom pravnog pravila paragrafa 947. OGZ-a, prihvatili su tužbeni zahtjev, kako je uvodno navedeno, s obzirom da je tužitelj upao u oskudicu tako da sa svojom mirovinom ne može podmirivati troškove smještaja u Domu, a s druge strane tuženik, kao sin tužitelja, ima zakonsku obvezu uzdržavati ostarjelog roditelja.

Prema pravnom pravilu paragrafa 947. OGZ-a darovatelj može opozvati darovanje ako se nalazi u teškim materijalnim prilikama i bez sredstava za nužno uzdržavanje, koje je nastalo nakon sklapanja ugovora o darovanju.

Prema shvaćanju ovog revizijskog suda, u slučaju kada se opoziva ugovor o darovanju, pozivom na pravno pravilo paragrafa 947. OGZ-a, potrebno je utvrditi: a) da je darovatelj ostao bez sredstava za nužno uzdržavanje i da nema osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati ili ako takva osoba postoji da nema sredstava za uzdržavanje darovatelja i b) da sam daroprimatelj nije bez sredstava potrebnih za nužno uzdržavanje sebe i članova svoje obitelji.

Nižestupanjski sudovi su, zbog pogrešnog pravnog pristupa – na što revizija s razlogom upire – propustili utvrditi obiteljske i imovinske prilike tuženika, tj. da li je sam tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja, a ako je sam tuženik u teškim materijalnim prilikama, koji mu onemogućavaju doprinositi za uzdržavanje tužitelja, da li postoje druge osobe koje imaju zakonsku obvezu uzdržavati tužitelja, a imaju mogućnosti za to.

Ostvario se, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je zato presuđeno kao u izreci (čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

U nastavku će prvostupanjski sud utvrditi činjenice na koje je gore ukazano, i nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 8. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.