Legislator Case Law & Legislation
Revr-1828/2010-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on severance pay calculation, ruling salary not severance allowance during notice period.

Case Number Revr-1828/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment regarding the calculation of severance pay. The defendant argued that the lower court erred in applying the law, but the court found the appeal unfounded. The court ruled that for workers receiving a salary allowance during the notice period, the severance base must be the actual salary from the last three months of work, not the allowance received.

Legislator headnote

AI generated

čl. 125. st. 2. ZR; čl. 90. st. 1. ZR; čl. 93. st. 1. ZR: When a worker receives a salary allowance during the notice period, the severance pay base is calculated based on the actual salary earned in the last three months of employment, not the allowance amount.

Keywords

AI generated
severance pay calculation salary allowance notice period Labor Law Croatia severance base determination employee compensation rules

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a. st. 2. ZPP
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 392. a. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je navedeno materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da su stoga ispunjeni uvjeti za odlučivanje o njezinoj osnovanosti.
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 125. st. 2. ZR
Odredbom čl. 125. st. 2. ZR otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
čl. 90. st. 1. ZR
Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZR plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, dok je u čl.
čl. 93. st. 1. ZR
ZR plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, dok je u čl. 93. st. 1. ZR određeno da se za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom radnik ima pravo na naknadu plaće.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 1828/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici Z. K. i D. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., protiv tuženika „H.“ d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1273/10 od 15. lipnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-2107/09 od 29. ožujka 2010., u sjednici održanoj 8. lipnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike otpremnine bruto iznos od 715,48 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2005. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.610,00 kn.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovi postupka te je preinačena prvostupanjska presuda i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike otpremnine bruto iznos od 58.906,82 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2005., pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.547,06 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog rješenja materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, navodeći da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet ovog spora je isplata otpremnine radniku na temelju odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst, dalje: ZR).

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci zauzeo shvaćanje da se visina otpremnine određuje u iznosu od jedne prosječne bruto plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a za slučaj da radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka nije radio i primao naknadu plaće, da se za izračun visine otpremnine treba uzeti u obzir prosjek plaće isplaćene radniku prije otkaznog roka, a ne prosjek naknade plaće.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP zbog kojeg tuženik podnosi reviziju je:

- visina i način izračuna otpremnine koja radniku pripada na temelju odredbe čl. 125. st. 2. ZR, u slučaju kada radnik zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije radio i nije primao plaću već naknadu plaće, odnosno, treba li u slučaju kada radnik prestane raditi prije isteka otkaznog roka, te za vrijeme otkaznog roka prima naknadu plaće, kod obračuna osnovice za isplatu otpremnine uzeti u obzir posljednje tri isplaćene bruto plaće za tri posljednja mjeseca u kojima je radnik radio ili naknade plaće isplaćene za vrijeme trajanja otkaznog roka tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 392. a. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je navedeno materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da su stoga ispunjeni uvjeti za odlučivanje o njezinoj osnovanosti.

Prema pravnom shvaćanju koje je zauzeo drugostupanjski sud o primjeni odredbe čl. 125. st. 2. ZR, radniku koji za vrijeme otkaznog roka nije radio i primao je naknadu plaće, visina otpremnine izračunava se prema tri isplaćene bruto plaće za tri posljednja mjeseca u kojima je radnik radio, a ne naknade plaće isplaćene za tri mjeseca trajanja otkaznog roka u kojem radnik nije radio.

Odredbom čl. 125. st. 2. ZR otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZR plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, dok je u čl. 93. st. 1. ZR određeno da se za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom radnik ima pravo na naknadu plaće.

Dakle, ZR jasno razlikuje plaću od naknade plaće, a prema pravnom shvaćanju ovog suda iz čl. 125. st. 2. ZR proizlazi da se otpremnina ne smije ugovoriti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu a ne u odnosu na 1/3 prosječne isplaćene naknade plaće.

Prema tome, prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada radnik prestane raditi prije isteka otkaznog roka, a za vrijeme otkaznog roka prima naknadu plaće, kao osnovica za isplatu otpremnine, koja radniku pripada na temelju čl. 125. st. 1. ZR, uzima se u obzir bruto plaća koja bi radniku bila isplaćivana tri posljednja mjeseca prije prestanka ugovora o radu, prema ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu.

Dakle, za izračun visine otpremnine relevantna je plaća koja radniku pripada na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, a ne naknada plaće koju je primao za vrijeme otkaznog roka u kojem nije radio.

Drugostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju kao osnovicu za izračun otpremnine uzeo u obzir isplaćenu bruto plaću za tri posljednja mjeseca u kojima je tužitelj radio pa je za izračun visine otpremnine uzet u obzir prosjek plaće prije otkaznog roka prema podacima tuženika čime je tužitelju pravilno priznat na ime razlike otpremnine i daljnji iznos od 58.906,82 kn, u visini bruto plaće ostvarene u skladu s ugovorom o radu, a ne u visini naknade plaće za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu kada tužitelj nije radio. Na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.