Rev-846/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 846/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja G. D. iz V., kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik iz V., protiv tužene Zajednice ... C. Z. - Filijala V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 11. listopada 1990. br. Gž-3479/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 29. ožujka 1990. br. P 365/90, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 1991,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom uvažena je žalba tužene i preinačena je prvostepena presuda u pobijanom dijelu kojim je odlučeno da na tužitelju dosudjeni iznos glavnice od 3.297,00 dinara teku kamate od 24. II 1990. tako da je tužitelju priznato pravo na kamate od 29. III 1990. do isplate.

Protiv drugostepene presude i reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da se uspostavi prvostepena presuda i da se naloži tuženoj da mu nadoknadi popisani trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Prema izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP (čl. 1. Zakona o izmjenama ZPP - "Sl. list SFRJ" br. 57/89), koja se odredba ima primijeniti na ovaj spor, revizija nije bila dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima, kao što je ovaj spor, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude nije prelazio 800,00 konv. (8,000.000 prijašnjih) dinara.

Sporni iznos dijela pravomoćne presude u ovom imovinsko-pravnom sporu je zatezna kamata na iznos glavnice od 3.297,00 dinara za razdoblje od 24. II 1990. do 28. III 1990.

Prema odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima - dalje Z00 ("Sl. list SFRJ" br. 57/89), koja se odredba ima primijeniti na ovaj spor, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrdjenoj saveznim zakonom.

Odredbom čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl. list SFRJ" br. 57/89) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze plaća zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije, uvećane za 20% (st. 1.), a zatezna kamata obračunava se mjesečno primjenom konformne metode (st. 2.).

Prema Odluci o eskontnoj stopi Narodne banke Jugoslavije ("Sl. list SFRJ" br. 84/89), koja se odluka ima primijeniti na ovaj spor, eskontna stopa Narodne banke Jugoslavije je iznosila 23,4%.

S obzirom da sporni iznos zatezne kamate obračunate u smislu cit. propisa na dan podnošenja tužbe (27. II 1990) nije prelazio 800,00 konv. dinara, pa se zbog toga ukazuje da revizija u ovom imovinskopravnom sporu nije dopuštena.

Zbog navedenog riješeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 29. kolovoza 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš, v. r.