Rev-691/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-691/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Andrije Erakovića, Miroslave Vekić i mr. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz D., koju zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik iz D., protiv tuženika HTP Hoteli B. u D., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica iz D., s umješačem na strani tuženika Državnim javnim pravobraniteljstvom Županije dubrovačko-neretvanske (sada nadležnim državnim odvjetništvom), te uz sudjelovanje Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 28. listopada 1997. godine broj Gž-954/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 7. svibnja 1997. godine broj P-448/81, u sjednici održanoj 19. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je tužiteljica u svojstvu suvlasnika i korisnika stanovala, te da joj pripada pravo korištenja stana u zgradi u D., pansion zvan B., sada Hotel B., sa svoje četiri kćeri kao članovima porodičnom domaćinstva, a koji se stan sastojao od tri sobe i aneksa, kuhinje i nus prostorija, sve u prizemlju, te na drugom katu tri sobe desno u hodniku i kupaonici lijevo u hodniku, u periodu od 1939. godine do 1948. godine, dok navedena zgrada nije nacionalizirana i tužiteljica iz navedenog stana iseljenja, s tim da joj u zamjenu nije dat drugi stambeni smještaj. Istom presudom tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 3.100,00 kn.

ne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih Protiv pravomoć

povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija odbaci kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni uvjeti za njenu dopuštenost, ili podredno da se odbije kao neosnovana, a tuženika obveže na naknadu troškova odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U smislu čl. 11. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 69/82 – dalje ZIDZPP) po odredbama tog zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene nakon njegovog stupanja na snagu, tj. od 27. studenog 1982. godine.

Kako je u ovoj parnici drugostupanjska presuda donesena 28. listopada 1997. godine, dopuštenost revizije tuženika valja cijeniti prema odredbama čl. 2. ZIDZPP, prema kojoj bi revizija bila dopuštena kada bi vrijednost predmeta spora označena u tužbi prelazila 50.000 dinara.

Budući da vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila u tužbi iznosi 30.000 dinara, valjalo je temeljem čl. 389. st. 2. ZPP i čl. 392. ZPP riješiti kao u izreci.

Odluka o zahtjevu za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je na temelju čl. 155. ZPP, jer je ocijenjeno da ta parnična radnja nije bila potrebna.

U Zagrebu, 19. rujna 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.