Rev-2519/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2519/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko komunalno poduzeće K. d.o.o. K. koga zastupa direktor Z. R., a njega punomoćnica M. M., protiv tuženice Gimnazije "Fran Galović" iz Koprivnice, Trg Slobode 7, koga zastupa ravnatelj Z. Z., a ovaj punomoćniku D. K., odvjetnici iz L., radi plateža, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-6/00 od 20. lipnja 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-393/99 od 09. studenoga 1999. godine, u sjednici održanoj dana 18. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-6/00 od 20. rujna 2000. godine odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-393/99 od 09. studenoga 1999. godine kojom je obvezana tužena isplatiti tužitelju iznos od 179.856,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.170,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa s naslova utrošenog plina, vode i smeća.

U postupku je utvrđeno da su navedene usluge izvršene, a tužena tijekom, a niti u revizijskim navodima ne pobija samu visinu iznosa koji se zahtjeva za izvršene usluge.

Tužena, međutim, ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, obrazlažući to time da plaćanje navedenih naknada tereti Republiku Hrvatsku putem Ministarstva prosvjete i športa koja je, prema navodima tuženika prenijela doduše na tuženika upravljanje zgradom, ali ne i financiranje komunalne naknade za koju se sredstva i nadalje doznačavaju direktno iz državnog proračuna.

Raspravljajući pitanje prigovora promašene pasivne legitimacije prvostupanjski i drugostupanjski sud pozivaju se na odredbe čl. 18. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95), pri čemu pravilno zaključuju da je vlasnik nekretnine, tj. Republika Hrvatska prenijela svoju obvezu na krajnjeg korisnika, a to je ovdje tuženik (koji je svoje međusobne odnose s ostalim korisnicima riješio sporazumom, što nije također predmet pobijanja).

Pitanje financiranja srednjih škola pa tako i troškovi komunalnih usluga (komunalne naknade, odvoz smeća, potrošak vode i propisane vodne naknade) financiraju se iz sredstava koje škole primaju sukladno kriterijima utvrđenim podzakonskim aktom, tj. Odlukom o kriterijima postupku i načinu financiranja tekućih izdataka osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova, od 08. veljače 1999. godine.

Okolnost, koju ponavlja tuženik i u reviziji, da mu nisu dostavljena dovoljna sredstva, sama po sebi ne može biti od utjecaja na postojanje obveze tuženika da, u naprijed izloženom smislu, kao korisnik navedenih usluga plati naknadu za isporučene usluge, a što sve čini neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije koji tuženik ističe u ovom predmetu.

Slijedom svega izloženog treba zaključiti da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se ukazuje u reviziji, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 395. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.