Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1029/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows defendant's appeal on interest calculation timing under ZOO 2005.

Case Number Rev-x-1029/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal regarding the calculation period for legal interest on non-material damages. While the court rejected the plaintiff's claim for interest accruing from the lawsuit filing date due to the retroactive application of the Obligations Act, it dismissed the defendant's appeal on procedural grounds. The decision established that interest for non-material damages must run from the first-instance judgment date when the new law applies retroactively to pre-existing obligations.

Legislator headnote

AI generated

ZOO 2005; ZPP 1991: Legal interest on non-material damages accrues from the date of the first-instance judgment when the new Obligations Act applies retroactively, and appeals must address specific material or procedural issues vital for uniform legal application.

Keywords

AI generated
legal interest calculation non-material damages retroactive application obligations act 2005 procedural admissibility supreme court review interest accrual period

Cited Legislation

AI generated
ZOO 2005
ZPP 1991
Narodne novine 35/05
Narodne novine 41/08

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 1029/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sessa člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice A. G., II-tužitelja M. G., oboje iz P., III-tužitelja M. G. iz P., IV-tužitelja M. G., V- tužiteljice M. G., oboje iz P., VI-tužiteljice M. G., VII-tužitelja mal. M. G., oboje iz P., VIII- tužitelja mal. M. G. iz P., IX-tužitelja P. J., X-tužiteljice B. J., oboje iz V., XI-tužitelja mal. M. J., XII-tužiteljice mal. J. J., oboje iz V., XIII-tužitelja V. G. iz P., XIV-tužitelja I. B. i XV- tužiteljice M. B., oboje iz V., svi zastupani po punomoćnicima B. K. i I. K., odvjetnicima iz O., protiv tuženika V. s. d.o.o. V., zastupane po punomoćnicima M. D. i I. D. Ž., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u V., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž x-55/2011-3 od 15. lipnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P- 1310/10-42, od 28. prosinca 2010., u sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž x-55/2011-3 od 15. lipnja 2011. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima,

đene

broj P-1310/10-42 od 28. prosinca 2010. i to u dijelu koji se odnosi na tijek dosu zakonske zatezne kamate za nematerijalnu štetu (dio točke I. izreke prvostupanjske i drugostupanjske presude) i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem su tužiteljima dosuđene zakonske zatezne kamate za nematerijalnu štetu tekuće od podnošenja tužbe 26. kolovoza 1998. do 27. prosinca 2010.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena glede postavljenih pitanja:

1. Da li se naknada neimovinske štete u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima može dosuditi pokojniku?

2. Da li je punomoć izdana po zakonskom zastupniku 1998. malodobnih osoba koji su u međuvremenu postali punoljetni u trenutku presuđenja, valjana, ili su se sada već punoljetne osobe u ovom konkretnom predmetu, koje su u trenutku podnošenja tužbe bile malodobne trebale pojaviti na sudu, izdati novu punomoć i tome slično?

3. Da li se presude nižih sudova moraju temeljiti na odredbama pozitivnog zakonskog sustava Republike Hrvatske u dijelu koji se donosi na naknadu štete, koje odredbe su kogentne naravi, gdje se prije svega traži nastanak štete, uzročna veza između štete i štetne radnje i drugo?

4. Da li je pregled donesenog uzroka mesa radi ispitivanja prisutnosti larve trihinele opasna djelatnost, u smislu odredbe iz članka 154. Zakona o obveznim odnosima ili se u ovom konkretnom slučaju ima primijeniti odredba iz članka 177. Zakona o obveznim odnosima, gdje je tuženik dokazao da je postupao u cijelosti u skladu s pravilima struke i u skladu s pozitivnim propisima glede pregleda mesa, a što nedvojbeno proizlazi i iz gore naprijed citiranog rješenja Općinskog državnog odvjetništva u V.?

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova nastalih podnošenjem revizije te mu se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da tužiteljima, i to J. B., B. I. i M., G. M., M., M., M. i M., naknadi nematerijalnu štetu, a tužiteljima M. i M. G. još i materijalnu štetu za tuđu njegu i pomoć, u visini pobliže naznačenoj za navedene tužitelje u tom dijelu izreke, sve to s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. od 26. kolovoza 1998. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećanoj za pet postotnih poena. U točki II. izreke te presude odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva navedenih tužitelja. Točkom III. izreke te presude odbijeni su u cijelosti tužbeni zahtjevi ostalih tužitelja kao neosnovani. U točki IV. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade parnične troškove u iznosu od 83.464,00 kn.

Drugostupanjskom presudom u točki I., II. i IV. izreke, kojom je odbijena žalba tuženika i djelomično prihvaćena žalba tužitelja, prvostupanjska je presuda preinačena u odbijajućem dijelu na način da je prije naznačenim tužiteljima uz dosuđenu nematerijalnu štetu za fizičke bolove dosuđena još i naknada štete za pretrpljeni strah ili je visina dosuđene naknade štete iz osnove fizičkih bolova i pretrpljenog straha pojedinim tužiteljima povećana, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke te presude. Preinačenjem presude suda prvog stupnja dosuđena je i naknada nematerijalne štete još i maloljetnim tužiteljima M. i M. G., dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev navedenih tužitelja. Tužiteljima je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u izreci prvostupanjske presude. Točkom III. izreke te presude odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi P. J., maloljetnih J. i M. J., te V. i A. G.. Točkom IV. izreke pobijane presude preinačena je i odluka o troškovima postupka i tužiteljima naloženo da tuženiku nadoknadne parnične troškove u iznosu od 69.888,90 kn.

Protiv navedene presude u dijelu u kojem nisu ostvarili uspjeh stranke su podnijele reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, u nastavku: ZPP), predloživši preinačenje pobijane presude u smislu revizijskih navoda ili podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U odgovorima na reviziju koji su podnijele obje stranke osporavaju se svi revizijski navodi protivnika kao neosnovani uz prijedlog da se revizija druge stranke odbaci ili podredno odbije kao neosnovana s tim da je tuženik zatražio naknadu parničnih troškova nastalih podnošenjem odgovora ne reviziju.

Tužitelj je naveo da podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, a tuženik da osim revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP podnosi i reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1. i 3. ZPP-a. Međutim, kako vrijednost predmeta spora u ovom slučaju čine novčani zahtjevi za naknadu štete po pojedinom tužitelju (članak 37. stavak 2. ZPP), koji pojedinačno ne prelaze svotu od 200.000,00 kn, to se utvrđuje da revizija iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP u ovom predmetu nije dopuštena.

Nije dopuštena niti revizija iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a jer drugostupanjska presuda nije donesena uz primjenu članka 373.a ili 373.b. ZPP-a.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tuženik je određeno naznačio nekoliko pitanja, a između ostalih i materijalnopravno pitanje – da li tužitelju pripada kamata na iznos naknade (neimovinske) štete od dana podnošenja tužbe, a koja je u ovom predmetu dosuđena prema vrijednostima u trenutku presuđenja?

U odnosu na razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je revizijski sud već ranije zauzeo shvaćanje glede početka tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, s tim da se važeći Zakon o obveznim odnosima ne primjenjuje na odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona.

Revident (citirajući) navodi da već zauzeto shvaćanje revizijskog suda glasi: „Zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena.“

U reviziji se izrijekom naznačuju i revizijske odluke broj Rev-375/87 od 3. lipnja 1987., Rev-763/88 od 25. 10. 1988., Rev-1714/88 od 18.5. 1989. te Rev-2714/88, kao i presuda Okružnog suda u Osijeku broj Gž-4064/87 od 7. siječnja 1988.

Revizijski sud nalazi da je prije naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu (materijalne i nematerijalne) štete koja im je nastala u svezi sa štetnim događajem od ..., kada je tužitelj M. G., nakon svinjokolje, odnio uzorak mesa krmače u V. s. P., gdje je laboratorijskom pretragom utvrđeno da meso nije zaraženo larvom Trihinellae spiralis, da bi potom došlo do zaraze osoba koje su konzumirale to meso. Također je utvrđeno da je nakon toga, tj. u travnju iste godine od strane Parazitološkog zavoda V. u odnosnom mesu utvrđeno postojanje ličinke Trihinellae spiralis.

Zbog toga su sudovi utvrdili da je tuženik, sukladno odredbi iz članka 154. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: ZOO), odgovoran za štetne posljedice do kojih je došlo konzumiranjem zaraženog mesa, a tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđen je intenzitet zaraženosti i sve posljedice odnosne zaraze pa je tužiteljima (koji su poimence navedeni u dosuđujućem dijelu nižestupanjskih presuda) dosuđena naknada nematerijalne štete iz osnove pretrpljenih fizičkih bolova i straha, a nekim od tih tužitelja i naknada štete za tuđu njegu i pomoć, sve to u iznosima iz pobijanih presuda.

Pritom su navedenim tužiteljima, pozivom na odredbe iz članka 277. stavak 1. i članka 324. stavak 2. ZOO-a na glavnice iz osnove nematerijalne štete dosuđene i zakonske zatezne kamate s tijekom od podnošenja tužbe (26.8.1998.) do isplate.

Odluku o takvom tijeku zakonskih zateznih kamata sud prvog stupnja obrazlaže primjenom načelnog stajališta revizijskog suda prema kojem se prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade uzima u obzir i vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke, ako duljina čekanja na satisfakciju i druge okolnosti slučaja to opravdavaju. Slijedom toga nalazi opravdanim da zatezne kamate u ovom slučaju teku od trenutka kada je vjerovnik pozvao odgovornu osobu na plaćanje naknade nematerijalne štete (podnošenjem tužbe), što je očigledno u cijelosti prihvatio i sud drugog stupnja.

U odgovoru na postavljeno pitanje (čije je rješenje važno za odluku u sporu), valja istaknuti da je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje izraženo u nizu revizijskih odluka pa tako i u onima koje je pravilno naznačio tuženik, tj. broj Rev-375/87 od 3. lipnja 1987., Rev- 763/88 od 25. listopada 1988., Rev-1714/88 od 18. svibnja 1989. Osim toga, istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u slijedećim revizijskim odlukama: Rev-1056/02-2 od 12. veljače 2003., Rev-1071/04-2 od 13. srpnja 2005. i Rev-1145/09-2 od 28. travnja 2010. i ono (citirano) glasi:

„U odnosu na materijalnopravno pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu nematerijalne štete u primjeni čl. 277. st. 1. ZOO/91 ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, time da prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud će uzeti u obzir i vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke, ako duljina čekanja na satisfakciju i druge okolnosti slučaja to opravdavaju.

Naime, zauzeto je stajalište da zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kako je taj broj određen tek presudom kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277. ZOO-a) izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO-a ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer je taj broj novčanih jedinica određen tek prvostupanjskom presudom (Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997.).

Tek odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. u ZOO je unesena odredba kojom se eksplicitno utvrđuje dan dospijeća obveze pravične naknade, a to je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se ova odredba dakle primjenjuje od 1. siječnja 2006., a prema odredbi čl. 1163. ZOO/05, odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona…“

Slijedom navedenog, valja utvrditi da pobijana odluka u dijelu u kojem su uvodno imenovanim tužiteljima na pripadajuću glavnicu nematerijalne štete dosuđene zakonske zatezne kamate (s tijekom od podnošenja tužbe pa do donošenja prvostupanjske presude), kako se to pravilno ukazuje u reviziji tuženika, nije podudarna pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u prije naznačenim odlukama. Prema tome, tužitelje u ovom slučaju, s obzirom da je do nematerijalne štete došlo prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), pripada zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 28. prosinca 2010. do isplate.

Zbog toga je reviziju tuženika glede naznačenog pravnog pitanja valjalo prihvatiti te primjenom članka 395. stavak 1. ZPP-a preinačiti nižestupanjske presude i pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti dio tužbenog zahtjeva iz osnove zateznih kamata onako kako je to navedeno u izreci ove presude.

Prema odredbi iz članka 385.a ZPP-a, protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizija se može podnijeti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U tom se smislu utvrđuje da se naznačeno materijalnopravno pitanje iz tuženikove revizije, s obzirom na sadržaj revizije, ne odnosi na tijek zateznih kamata na dosuđenu materijalnu štetu pa pobijane presude u tom dijelu nisu ni bile predmetom revizijskog ispitivanja.

U reviziji tužitelja iz članka 382. stavak 2. ZPP-a nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je postavljena, slijedom čega u odnosu na tu reviziju nisu ostvarene zakonske pretpostavke o kojima ovisi dopustivost revizije (članak 382. stavak 2. i 3. ZPP). Zbog toga ju je na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti.

Jednako tako, u odnosu na ostala pitanja koja se u izreci rješenja ovog revizijskog suda navode redoslijedom iz tuženikove revizije, revident nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (s tim da neka od tih pitanja uopće nisu važna za odluku u sporu, a pitanje pod točkom 4. izreke ovog rješenja nije pravno pitanje već je činjenične naravi), stoga je tuženikova revizija glede preostalih pitanja odbačena kao nedopuštena (članak 392.b stavak 2. ZPP).

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali podnošenjem ovog pravnog lijeka jer je reviziju izjavio i zbog glavne stvari, a kako mu u odnosu na sporednu tražbinu glede koje je ostvario djelomičan uspjeh u postupku nisu nastali posebni troškovi, to je njegov zahtjev za naknadu revizijskih troškova neosnovan. Nisu mu dosuđeni niti troškovi nastali podnošenjem odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. u svezi s člankom 166. ZPP).

Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.