Rev-240/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 240/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. G., 2.

V. G., 3. Ž. G., 4. N. P. iz S., koje zastupa M. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko- upravni odjel u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2005., br. Gžn 407/05-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 3. studenog 2004., br. P 335/02- 16, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 2006.,

r i j e š i o j e:

Revizija I-tužitelja N. G. i II-tužiteljice V. G. se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2005., br. Gžn 407/05-2 i presuda Općinskog suda u Sesvetama od 3. studenog 2004., br. P 335/02-16 u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tih tužitelja, kao i u odluci o parničnim troškovima u odnosu na te tužitelje, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizija III-tužitelja Ž. G. i IV-tužiteljice N. P. odbacuje se kao nedopuštena.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu I i II- tužiteljima 240.000,00 kn svakom, te III i IV-tužitelju 70.000,00 kn svakom, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te su tužitelji dužni tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 20.925,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija I i II-tužitelja je osnovana, a revizija III i IV tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja da im tuženik plati novčanu naknadu nematerijalne štete u vidu duševnih boli zbog smrti pok. D. G. – sina I i II-tužitelja, a brata III i IV-tužitelja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je D. G. kao pripadnik 145. „R“ brigade Z. – D. bio upućen na južno bojište, te da ga je 3. listopada 1993. na brdu H. pokraj M. ubio M. M. pripadnik HVO PZO Š. B.. Zaključivši da šteta koju su pretrpjeli tužitelji smrću pok. D. G. predstavlja ratnu štetu koju tuženik nije dužan naknaditi, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu predmetne štete.

Međutim, za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da bi se u konkretnom slučaju radilo o ratnoj šteti, a zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno. Naime, nije utvrđeno pod kojim okolnostima je došlo do predmetnog štetnog događaja.

U smislu čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03) Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz čl. 1. toga Zakona koja nema karakter ratne štete, a odredbama st. 1. čl. 3. istog Zakona propisano je što se smatra ratnom štetom u smislu toga Zakona, dok je odredbom st. 2. istog zakonskog članka propisano da se pretpostavlja da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazivati suprotno.

Ako se u konkretnom slučaju ne bi radilo o ratnoj šteti valja imati u vidu da je odredbom čl. 218. st. 2. preuzetog Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 52/91) propisano da za ostale štete počinjene u vezi s obavljanjem vojne službe odgovara država po općim propisima o naknadi štete.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije I i II-tužitelja ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tih tužitelja kao i u odluci o parničnim troškovima u odnosu na te tužitelje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“, broj 53/91, 91/91, 112/99, 117/05 – dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbene zahtjeve III i IV-tužitelja iznosi 70.000,00 kn, revizija III i IV-tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 14. lipnja 2006.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.