Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding employer's liability for employee's tax and social security contributions.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the Republic of Croatia against a lower court judgment ordering the employer to pay employee tax and social security contributions. The court held that while the Labor Law defines gross pay, the collection of these specific contributions remains the exclusive administrative duty of tax authorities, not the civil court. Consequently, the employer's civil liability for these amounts was rejected as the matter falls under administrative jurisdiction. The plaintiff was ordered to bear the litigation costs incurred by the defendant.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o radu; Zakon o doprinosima; Zakon o porezu na dohodak; Opći porezni zakon: Tax and social security contributions are matters of administrative jurisdiction for tax authorities, not civil court liability, even if defined within gross pay calculations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1716/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Krapini, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž- 1158/09-2 od 16. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-138/09-7 od 3. travnja 2009., u sjednici održanoj 3. studenoga 2010.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužene te se preinačuje presuda Županijskog suda u u Zlataru poslovni broj Gž-1158/09-2 od 16. rujna 2009. i presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-138/09-7 od 3. travnja 2009. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se Republici Hrvatskoj da tužitelju C. M., …, Đ., izvrši uplatu iznosa od 915,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.05.2007. godine do 31.12.2007. godine, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, kao i naknadit mu troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 915,00 kn sa zateznom kamato po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena pa do isplate, tekućom od 03. travnja 2009. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.“
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje pripada li tužitelju zatezna kamata na trošak za podnesen zahtjev za mirno rješenje spora od dana podnošenja zahtjeva od strane odvjetnika.
II. Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.187,50 kn u roku od 8 dana.
III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 915,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2007. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 915,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2009. do isplate, u roku od 8 dana.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći dva pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a u odnosu na koja pravna pitanja su nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešna pravna stajališta. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i tužbu odbaci. Podredno predlaže preinačiti nižestupanjske presude, odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tužene i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.
Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučaju u kojem ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na sjednici građanskog odjela ili općoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U podnijetoj reviziji revident je opisno postavio dva pravna pitanja:
- pripada li stranci koja je Državnom odvjetništvu RH podnijela zahtjev za mirno rješenje spora na temelju odredbe čl. 186.a ZPP, pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u postupku pokrenutom tim zahtjevom, u situaciji kada je protivna strana nakon podnošenja toga zahtjeva dobrovoljno ispunila ono što je zahtjevom traženo, tako da nije došlo do podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske, te radi li se o zahtjevu koji spada u sudsku nadležnost (naplata poreza i doprinosa na plaću),
- je li na trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora po odvjetniku zakonska kamata teče od dana podnošenja zahtjeva.
Postupajući u skladu sa odredbom čl. 392.a. st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a zbog kojih je podnesena.
Ovaj sud, prije svega, nalazi da su pitanja troška zastupanja po odvjetniku koja se odnose na pravo na naknadu za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora i spada li u sudsku nadležnost zahtjev za isplatu poreza i doprinosa na plaću važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer o njima nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Tako u odnosu na pravno pitanje o potraživanju naknade troškova zastupanja povodom prijedloga za mirno rješenje spora (u smislu odredbe čl. 186.a. ZPP) u slučaju kada je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev i nije došlo do pokretanja parničnog postupka postoji (primjerice) odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-111/08-2 od 17. prosinca 2008., koja je suprotna stajalištu drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari.
Prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
Odredbom čl. 186.a. st. 1. ZPP propisano je obvezno podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske.
U smislu odredbe st. 6. tog članka podnošenje zahtjeva Državnom odvjetništvu je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske (u protivnom tužba će se odbaciti).
Polazeći od prednjih odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja nastali s tim u svezi. Naime, odredbu čl. 151. st. 1. ZPP treba tumačiti tako da stranka ima pravo na trošak podnošenja zahtjeva Državnom odvjetništvu bilo da je nakon podnošenja zahtjeva Državnom odvjetništvu parnični postupak uslijedio i stranka uspjela sa svojim zahtjevom, bilo da je Republika Hrvatska dobrovoljno ispunila svoju obvezu zbog čega da do pokretanja sudskog postupka nije došlo. U slučaju dobrovoljnog ispunjenja stranka ima pravo na trošak sastava zahtjeva po odvjetniku, sve prema odredbi čl. 151. st. 1. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i tarifnog broja 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 9/94 – dalje: Tarifa).
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku samo u slučaju ako se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u sudskom parničnom postupku i gdje je postupanje u smislu odredbe čl. 186.a. ZPP bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Prethodno je navedeno da je odredbom čl. 186. st. 6. ZPP takav zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a u slučaju da se ne radi o zahtjevu koji se može ostvarivati pred sudom tada podnošenje takvog zahtjeva nije potrebno i stranci ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku.
U ovome predmetu neosporno je da tužitelj potražuje naknadu od 915,00 kn za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora sačinjenog po odvjetniku 9. svibnja 2007. radi uplate poreza, prireza i obveznih doprinosa (razlike neto do bruto iznosa plaće) na odgovarajuće račune predviđene u tu namjenu, a neosporno je i da je prethodno nagodbom od 3. svibnja 2005. tuženoj naloženo da tužitelju isplati neto plaću koja mu prethodno (2000. i 2001. 2002. i 2003.) nije isplaćena.
U takvim okolnostima, kada tužitelj naknadno, nakon što je ostvario pravo na isplatu neto plaće, potražuje razliku između bruto i neto plaće - i to na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela, ne radi se o potraživanju i o sporu koji bi u smislu odredbi čl. 1. i 16. ZPP-a bio u sudskoj nadležnosti.
Naime, sukladno čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje: Zakon o doprinosima) naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja, provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02 – dalje: OPZ). Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). OPZ u čl. 1. regulira da se tim Zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ određuje da su javna davanja, između ostalih, porezi i doprinosi.
Dakle, porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uključujući i doprinosa za individualnu kapitaliziranu štednju, poreza i prireza.
Pritom nižestupanjski sudovi pogrešno smatraju da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03 – dalje: ZIDZR), kada je odredbom čl. 22. toga Zakona dodan čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 - dalje: ZR-a) – po kojemu je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto iznosu, svako potraživanje doprinosa, poreza i prireza u sudskoj nadležnosti. Navedenom izmjenom ZR-a, kao i kasnije odredbom čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 85/05) - kojim je ZPP dopunjen odredbama čl. 433.a., propisano je da je radnik novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dakle i tražbine plaće, ako ih utužuje, dužan utužiti u bruto iznosu, ali ne i da nakon što je ostvario potraživanje plaće u neto iznosu (kao što je slučaj u ovom postupku) radnik može u zasebnom postupku tražiti uplatu poreza, prireza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovoga suda, a obzirom na spomenute odredbe Zakona o doprinosima i OPZ-a, u nadležnosti upravnih tijela - koji su nadležni za njihovo utvrđivanje i naplatu, a putem toga i za zaštitu prava kojeg je tužitelj ostvario svojim zahtjevom upućenim tuženoj.
Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja pošto zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban s obzirom na to da se tako postavljen zahtjev ne bi mogao ostvarivati u parnici.
Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 1 ZPP prihvatiti reviziju tužene, preinačiti nižestupanjske presude - i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
Pravno pitanje koje se odnosi na tijek zakonske kamate na naknadu troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po odvjetniku prema ocijeni ovog revizijskog suda nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer odluka u ovom predmetu ne ovisi o tom materijalnopravnom pitanju jer je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga koji su naprijed navedeni.
Na temelju čl. 392. st. 3. ZPP valjalo reviziju tuženika u odnosu na to pravno pitanje odbaciti.
Prema uspjehu stranaka u postupku, a na osnovi odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2 ZPP, tuženoj pripada naknada za prouzročene parnične troškove potrebne za vođenje postupka. Budući je tužena imala opravdan trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 30. ožujka 2009., te trošak sastava žalbe i revizije, sve u ukupnom iznosu od 1.187,50 kn, tužitelju je naloženo da joj te troškove naknadi ( prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP).
Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 3. studenoga 2010.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.