Rev-761/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 761/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. L., S., 2. S. B., S., i 3. M. J., S., svi zastupani po punomoćniku A. M., odvjetniku u S., protiv tužene Osnovna škola "Pojišan", Split, Viška 11, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2216/97 od 9. prosinca 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-3378/95 od 13. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj 13. svibnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-2216/97 od 9. prosinca 1997. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-3378/95 od 13. lipnja 1997. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu im utuženih iznosa na ime jubilarne nagrade. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju pobijajući je iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) predloživši njeno preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja obe nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu međusobno proturječni niti proturječe izreci presude, tako da se iste mogu ispitati, što znači da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Isto tako nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP pošto je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene razloge. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu im jubilarne nagrade vezano za navršenih 35 godina radnog staža (tužitelj ad 1.), odnosno 20 godina radnog staža (tužiteljica ad 2. i 3.), sve pozivom na odredbu čl. 55. Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", br. 66/92 - dalje: OKU - važio do 31. listopada 1994. godine), a prema kojoj za navršenih 35 godina radnog staža djelatnika pripada 100%, odnosno za navršenih 20 godina radnog staža djelatnika pripada 70% od prosječne mjesečne plaće isplaćene djelatniku u gospodarstvu u prethodna

tri mjeseca a na ime jubilarne nagrade.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su pobijanim presudama odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 17. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1992. godinu ("Narodne novine", br. 18/92, 33/92 i 83/92) odnosno čl. 14. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1993. godinu ("Narodne novine", br. 25/93 i 35/93) tj. čl. 19. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1994. godinu ("Narodne novine", br. 28/94) obzirom da citiranim odredbama zakona za korisnike državnog proračuna, a među koje spada i osnovno školstvo nije bila predviđena mogućnost isplate jubilarne nagrade u tom razdoblju, već samo onih materijalnih prava taksativno navedenih tim zakonom.

Dakle, unatoč činjenici što su tužitelji u razdoblju 1992. - 1994. godine navršili godine radnog staža temeljem kojih su u smislu odredbe čl. 55. OKU ostvarili pravo na jubilarnu nagradu, obzirom na ograničavajuće odredbe Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 1992., 1993. te 1994. godinu isplata jubilarne nagrade nije bila moguća, pošto u državnom proračunu za to razdoblje nisu bila osigurana potrebna sredstva, baš kao što ta sredstva nisu bila ni osigurana u proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave koje temeljem odredbe čl. 11. st. 6. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", br. 59/90 i 27/93) sudjeluju u financiranju osnovnog školstva, dakle tužene.

Prema tome ograničavajućim odredbama Zakona o provedbi državnog proračuna Republike Hrvatske za 1992., 1993. i 1994. godinu nije dirano u stečena prava tužitelja na jubilarnu nagradu, već je samo onemogućena isplata te nagrade zbog nedostataka namjenskih sredstava u državnom proračunu za to razdoblje odnosno jedinici lokalne samouprave i uprave, zbog čega i nema obveze tužene na isplatu utuženih iznosa tužiteljima.

Kako dakle nisu ostvareni revizijski razlozi, istu je trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.