Revt-325/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 325/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz S., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv prvotuženika A. J. b. d.d. u stečaju, S., zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. Š., a ova po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., i drugotuženika T. Š. iz Z., O., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika K. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku mr. sc. Z. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & R. u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4507/07-4 od 5. lipnja 2013., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1452/03 od 23. ožujka 2007., u sjednici održanoj 4. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Splitu broj P-1452/03 od 23. ožujka 2007. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je ništav sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama i zasnivanjem založnog prava na pokretninama, sklopljenog između tuženika kao vjerovnika, K. d.o.o. S. i A. d.o.o. S. kao dužnika – sudužnika, te drugotuženika kao jamca placa ovjeren kod javnog bilježnika M. I. 29. listopada 1998. u dijelu kojim se u vlasništvo prvotuženika prenose nekretnine označene kao čest. zem. 2321 i 2322 Z.U. 1752 K.O. D., te utvrđenje da je ništav sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama zaključen između tuženika kao vjerovnika, K. d.o.o. S. kao korisnika, A. d.o.o. S. kao sudužnika, te drugotuženika kao jamca placa ovjeren kod javnog bilježnika M. I. 8. rujna 1999., dok je pak odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevano da se u zemljišnim knjigama za K.O. D. Općinskog suda u Omišu naloži brisanje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 2322 i 2325 Z.U. 1752 K.O. D. sa imena prvotuženika, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tog prava na ime drugotuženika, te na utvrđenje da je tužiteljica na temelju udjela u bračnoj stečevini vlasnica za 1/2 dijela cjeline nekretnina označenih kao čest. zem. 2322 i 2325 K.O. D., te je prvotuženik dužan izdati joj ispravu podobnu za upis tog prava na njezino ime, koju će u protivnom zamijeniti ta presuda, te na utvrđenje da je osnovana tražbina tužiteljice kao izlučnog vjerovnika prema prvotuženiku kao stečajnom dužniku kojom traži da se 1/2 idealnog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 2321, 2322, 2324 i 2325 K.O. D. izdvoji iz stečajne mase tuženika. Ujedno je prvo i drugotuženicima naloženo isplatiti tužiteljici iznos 82.506,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4507/07-4 od 5. lipnja 2013. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o parničnim troškovima odbijanjem i tog dijela zahtjeva, a potvrđivanjem prvostupanjske presude u njezinom odbijajućem dijelu, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti prvotuženiku iznos 62.705,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora su zahtjevi tužiteljice upravljeni prema prvo i drugotuženiku na utvrđenje ništavosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama sklopljenog i ovjerenog 29. listopada 1998., te onog sklopljenog i ovjerenog 8. rujna 1999., te brisanje prava vlasništva određeno navedenih nekretnina i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na ime drugotuženika, te na utvrđenje da je na temelju udjela u bračnoj stečevini tužiteljica vlasnica za 1/2 dijela određenih nekretnina u K.O. D., te joj je tuženi T. Š. dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis koju će u protivnom zamijeniti presuda, te na utvrđenje osnovanim tražbine tužiteljice kao izlučnog vjerovnika prema prvotuženiku kao stečajnom dužniku glede 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 2321, 2322, 2324, 2325 k.o. D., te ih izdvojiti iz stečajne mase tuženika. Tužiteljica je vrijednost predmeta ovog spora označila iznosom 500.000,00 kn. Prema odredbi čl. 497. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

Obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, te činjenicu da zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova i u odnosu na različite tuženike (čl. 37. st. 2. ZPP-a) očito je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, a koju je tužiteljica podnijela, zbog čega je istu trebalo odbaciti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 4. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.