Criminal appeal dismissed; sentence upheld due to severe traffic accident consequences and lack of special mitigating circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for endangering public traffic safety due to intoxication. The defendant argued for a lighter sentence citing youth, confession, and remorse, but the court found these factors insufficient to reduce the penalty given the severe consequences, including one death and three serious injuries. Consequently, the court confirmed the original three-year prison sentence and one-year driving ban as appropriate and necessary.
Legislator headnote
AI generatedčl. 161. st. 2. u vezi s čl. 157. st. 1. KZRH; čl. 38. toč. 2. OKZRH; čl. 374. ZKP: Special mitigating circumstances must be particularly pronounced to justify a sentence below the statutory minimum or the specific minimum for the offense, especially when the crime causes severe consequences like death.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-138/1994-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, mr. Horvatinović Ružice kao predsjednice vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.M., zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi s čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 14. prosinca 1993. br. K-53/93, u sjednici održanoj 5. siječnja 1995.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optuženog G.M. kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
O b r a z l o ž e n j e
Uvodno navedenom presudom Okružnog suda u Varaždinu oglašen je krivim opt. G.M. zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa, ugrožavanjem javnog prometa uslijed omamljenosti iz čl. 161. st. 2. u vezi s čl. 157. st. 1. KZRH, te je na temelju čl. 161. st. 2. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i 6 mjeseci. Optuženiku je temeljem čl. 63. OKZRH izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od jedne godine i šest mjeseci, a na temelju čl. 90. st. 1. ZKP naloženo mu je da nadoknadi troškove krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP, a u iznosima kako je to precizirano u izreci, dok je pozivom na čl. 92. st. 1. ZKP oslobođen dužnosti nadoknade troškove branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem branitelja, odvjetnika D.V. iz V. i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika primjenom propisa o ublažavanju kazne osudi na blažu kaznu.
Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa, izjašnjavajući se na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a pri istom je prijedlogu ostao zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.I. saslušan na drugostupanjskoj sjednici.
Žalba nije osnovana.
Ne može se prihvatiti stanovište optuženika da je osuđen na prestrogu kaznu. U pobijanoj presudi utvrđene i istaknute olakotne okolnosti - relativna mladost optuženika, njegova neosuđivanost, potpuno priznanje djela i izraženo iskreno kajanje i žaljenje, te izvjestan, iako vrlo mali doprinos oštećenica svom stradavanju u prometnoj nezgodi izražen kroz nekritičko sjedanje u vozilo optuženika, za kojega su mogle primjetiti da je pod utjecajem alkohola, a jer se taj utjecaj pri koncentracaciji od 1,61‰ g/kg alkohola morao uočiti, ne mogu biti u konkretnom slučaju cijenjene kao osobito olakotne okolnosti u smislu čl. 38. toč. 2. OKZRH, te dovesti do osude na kaznu blažu od najmanje mjere propisane zakonom, a za što se zalaže žalitelj, pa čak ni do osude na kaznu u visini posebnog minimuma propisanog za to djelo. Radi se naime o djelu s vrlo teškim posljedicama koje značajno nadilaze onu koja je zakonom propisana kao kvalifikatorna okolnost (smrt jedne osobe, a jer su još tri osobe zadobile teške odnosno vrlo teške tjelesne ozljede), pa se kraj tako teških posljedica djela i visoko izraženog stupnja krivične odgovornosti optuženika ne može očekivati da bi blaža kazna od one na koju ga je osudio sud prvog stupnja ostvarila sve očekivane svrhe kazne prema čl. 31. OKZRH, a posebno ne i njezino generalno preventivno djelovanje. Zbog toga i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena kazna primjerena i potrebna, pa je slijedom toga žalbu optuženika na temelju čl. 374. ZKP odbio kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrdio.
U Zagrebu, 5. siječnja 1995.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.
mr. Horvatinović Ružica, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)