Legislator Case Law & Legislation
I Kž-700/1991-3 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows prosecutor's appeal, overturns murder charge facts but upholds lesser injury sentence.

Case Number I Kž-700/1991-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the prosecutor's appeal against a first-instance verdict convicting the defendant of aggravated bodily harm and attempted murder. While the court found the first instance's factual assessment regarding the defendant's intent to kill the primary victim erroneous, it rejected the claim that the sentence for the lesser injury was too lenient. Consequently, the murder charge was overturned for retrial, but the defendant was sentenced to eight months in prison for the confirmed injury offense.

Legislator headnote

AI generated

čl. 35. st. 1. KZRH; čl. 41. st. 1. KZRH; čl. 42. st. 1. KZRH; čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. OKZRH; čl. 384. i 385. st. 2. ZKP: The Supreme Court may overturn a first-instance verdict on specific charges if the factual findings regarding criminal intent are erroneous, while simultaneously upholding the sentence for other confirmed offenses if it is not disproportionately lenient.

Keywords

AI generated
attempted murder aggravated bodily harm criminal intent assessment prosecutor appeal sentencing proportionality retrial procedure criminal law of Croatia

Cited Legislation

AI generated
čl. 35. st. 1. KZRH
zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl.
čl. 19. st. 1. OKZRH
KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 13.
čl. 41. st. 1. KZRH
djela teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZRH na štetu Dj.R., opisanog pod toč.
čl. 42. st. 1. KZRH
Istom presudom odbijena je optužba prema opt. S.P. zbog kriv. djela lake tjelesne povrede na štetu A.M. iz čl. 42. st. 1. KZRH.
čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. OKZRH
čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. OKZRH optuženik je osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7.
čl. 384. i 385. st. 2. ZKP
Iz navedenih razloga valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci (čl. 384. i 385. st. 2. ZKP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 700/1991-3

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Frančula mr. Rudolfa, Gudelj Milana i Zmajević mr. Branka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.P. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 13. ožujka 1991. K 20/91, u sjednici održanoj 3. ožujka 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske mr. K.V.,

presudio je i riješio je :

I. Djelomično se uvažava žalba javnog tužitelja, ukida se presuda suda prvog stupnja u odnosu na kriv. djela opisana pod toč. 1. i 3. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno sudjenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Zbog odluke pod I. i odbijanjem kao neosnovane žalbe javnog tužitelja zbog odluke o kazni u odnosu na kriv. djelo opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude preinačuje se presuda suda prvog stunja u odluci o kazni te se opt. S.P. zbog kriv. djela opisanog pod toč. 2. presude prvog stupnja po čl. 41. st. 1. na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno u KZH osudjuje

pritvoru od 7. rujna 1990. do 5. studenog 1990.

III. Uslijed odluke pod I. žalba javnog tužitelja zbog odluke o kazni u odnosu na kriv. djelo opisano pod toč. 1. pobijane presude postala je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je opt. S.P. krivim zbog kriv. djela teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZH na štetu Dj.R., opisanog pod toč. 1. i zbog kriv. djela teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZRH na štetu Dj.R., opisanog pod toč. 2. pa mu je za djelo pod toč. 1. utvrdjena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za djelo pod toč. 2. kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Primjenom

I Kž 700/91

čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. OKZRH optuženik je osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7. rujna 1990. do 5. studenog 1990. Optuženiku je izrečena i mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara. Optuženik je presudjen da naknadi sudu troškove krivičnog postupka, dok je ošt. Dj.R. s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Istom presudom odbijena je optužba prema opt. S.P. zbog kriv. djela lake tjelesne povrede na štetu A.M. iz čl. 42. st. 1. KZRH.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužitelj zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, zbog povrede krivičnog zakona i to u odnosu na osudjujući dio presude pod toč. 1. i na odbijajući dio presude, dok je u odnosu na osudjujući dio presude pod toč. 1. i 2. uložio žalbu samo zbog odluke o kazni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno sudjenje ili je preinači tako da optuženiku izreče strožu kaznu.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske tu žalbu odbije kao neosnovanu.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba javnog tužitelja.

Žalba je djelomično osnovana.

Doduše, nije u pravu javni tužitelj kada tvrdi da postoji proturječnost izmedju izreke pobijane presude i njenog obrazloženja jer da se u izreci tvrdi da je optuženik pristao na tešku tjelesnu povredu ošt. Dj.R., a da se u obrazloženju govori o htijenju i namjeri, ali i o pristajanju na tešku tjelesnu povredu, a što bi bila bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP (javni tužitelj omaškom se poziva na toč. 10).

Medjutim, kada obrazlaže presudu pod toč. 1. sud prvog stupnja na str. 13. izričito naglašava da je to djelo izvršeno s eventualnim umišljajem što je u skladu i s izrekom u kojoj se navodi da je optuženik to djelo izvršio "pristajući da Dj.R. teško tjelesno povrijedi".

U pravu je javni tužitelj kad tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na kriv. djela pod toč. 1. i 3. presude prvoga stupnja pogrešno utvrdjeno.

To u prvom redu vrijedi za djelo pod 1. na štetu Dj.R. i to u pogledu subjektivnog odnosa optuženika. Javni tužitelj s pravom dovodi u pitanje zaključak suda prvog stupnja prema kome bi optuženik u odnosu na tog oštećenika postupao samo s eventualnim umišljajem na zadavanje teške tjelesne povrede. Naprotiv, okolnost da je on relativno snažnim udarcem nožem dužine oštrice 16,5 cm zadao oštećeniku ubodnu ranu na lijevoj strani grudnog koša s prodorom u trbušnu šupljinu i to, prema mišljenju liječničkog vještaka K. dr. Z., zamahom srednjeg do jakog intenziteta polukružnim pokretom odozgo prema dolje, isključuje za sada zaključak suda prvoga stupnja da optuženik nije svoj napad usmjerio isključivo u pravcu oštećenika nego je samo mahao ispred sebe. Ocjena vještaka nije u suprotnosti ni s iskazom svj. B.J., na koji se sud prvoga stupnja neosnovano poziva, jer okolnost što je otpuženik mahao nožem i nakon pada ošt. Dj.R., ne isključuje prethodni zaključak. U prilog direktnog umišljaja na ubojstvo govori i činjenica da je optuženik usmjerio svoju agresiju upravo na ošt. Dj.R., kome je najprije opsovao majku, a onda kada je ovaj sustao, odložio harmoniku i pošao prema njemu, takodjer sa svoje strane spremno krenuo prema oštećeniku.

Osnovana je i žalba javnog tužitelja u odnosu na odbijući dio presude. Sud prvog stupnja odbio je optužbu za krivično djelo na štetu A.M. smatrajući da se radi samo o kriv. djelu lake tjelesne povrede iz čl. 42. st. 1. KZRH, za čije gonjenje javni tužitelj nije ovlašten. Medjutim, upravo okolnost da je optuženik nekontrolirano "mlatarao" prema ošt. Dj.R., dok se ošt. A.M. nalazio izmedju njih mireći ih, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka A.M., ukazuje na to da je optuženik bio svjestan da može teško tjelesno povrijediti i ošt. A.M. i da je na to pristao. Nije odlučno što optuženik napad zaista nije usmjerio prema ošt. A.M. jer se optuženiku ni ne stavlja na teret direktni umišljaj prema tom oštećeniku.

Nije osnovana žalba javnog tužitelja u odnosu na kriv. djelo pod toč. 2. pobijane presude prema ošt. Dj.R.. Neosnovano javni tužitelj tvrdi da je izrečena kazna zatvora za to djelo u trajanju od osam mjeseci preblaga. To je djelo izvršeno s eventualnim umišljajem, što ukazuje na relativno blaži stupanj optuženikove krivnje. Stoga je ovaj sud žalbu javnog tužitelja u tom dijelu odbio kao neosnovanu, a ujedno, zbog ukidanja pobijane presude pod toč. 1. i 3., osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci za djelo pod toč. 2. s time da se optuženiku u tu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7. rujna 1990. do 5. studenog 1990.

U odnosu na krivična djela iz ukinutog dijela pobijane presude, opisana pod toč. 1. i 3. prvostepeni sud će u ponovljenom postupku izvesti sve već ranije izvedene dokaze, te će temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza te obrane optuženika ocijeniti da li je umišljaj optuženika, s obzirom na sve navedeno u ovom rješenju, bio usmjeren da ošt. Dj.R. liši života a ošt. A.M. pokuša zadati tešku tjelesnu povredu.

Budući da je uvažena žalba javnog tužitelja zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo pod 1. njegova žalba zbog odluke o kazni u odnosu na to djelo postala je bespredmetna.

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci (čl. 384. i 385. st. 2. ZKP).

U Zagrebu, 3. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)