I Kž-826/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 826/09-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Hajrije Novoselec i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama opt. M. K. i opt. M. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2009. broj K-78/09, u sjednici održanoj 13. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. M. K. i opt. M. K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivima M. K. i M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koja su optuženici, na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. Kaznenog zakona, osuđeni, svaki, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona od opt. M. K. oduzeta je opojna droga marihuana u količini od 15,51 gram.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP) optuženici su oslobođeni plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP.

Tu presudu pobijaju opt. M. K. putem branitelja H. M., odvjetnika u Z., te opt. M. K., po braniteljici D. O., odvjetnici u Z..

I Kž 826/09-6

Opt. M. K. prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih osnova i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno da prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. M. K. žali se također, iz svih žalbenih osnova i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati njegovu žalbu, preinači pobijanu presudu tako da optuženika oslobodi od optužbe ili podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na žalbe nije podnesen odgovor.

Vraćajući spis u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske žalbe optuženih smatra neosnovanima i predlaže da ih Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, odbije.

U podnesenoj žalbi opt. M. K. predložio je da se o sjednici vijeća izvijesti njega i branitelja H. M., odvjetnika u Z., čemu je, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP, udovoljeno.

Sjednici vijeća nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženik M. K. niti njegov branitelj H. M., odvjetnik u Z., pa je sjednica održana bez njihove nazočnosti, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalbe su osnovane.

Nisu u pravu optuženici kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Nije točno da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u dijelu u kojima su te činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene. Druga je stvar jesu li te činjenice pravilno utvrđene odnosno, jesu li one za žalitelje prihvatljive, ali se time ne ostvaruje označena postupovna povreda, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u čemu su žalitelji uspjeli. U pravu su naime žalitelji kada tvrde da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Jedino što je nedvojbeno, jasno i nepobitno utvrđeno po prvostupanjskom sudu je okolnost da se u stanu u kojem žive i koriste ga optuženici nalazilo 12 celofanskih smotuljaka ukupne težine 15,51 gram marihuane i kuhinjski mikser s tragovima te opojne droge. Valja istaći da se, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, opisana opojna droga nalazila u ženskoj torbi u zasebnoj sobi i da ta torba pripada njihovoj majci koju je međutim, prvostupanjski sud odbio saslušati, ne navodeći za to u obrazloženju svoje presude nikakve razloge, što je suprotno obvezi iz čl. 359. st. 7. ZKP, kako to ispravno ističu i optuženici. Stoga se, bez provjere obrane optuženika u tom dijelu, za sada, ne može nedvojbeno zaključiti da je nađena droga vlasništvo upravo optuženika, budući da se iskaz svjedoka A. U. uopće ne odnosi na tu radnju terećenog kaznenog djela (držanje radi prodaje), a prvostupanjski je sud i to utvrđenje temeljio na iskazu ovog svjedoka.

I Kž 826/09-6

Osim navedenog, u potpunosti je nejasno iz čega je prvostupanjski sud utvrdio da je upravo optuženik M. K. zasadio i njegovao opojnu drogu marihuanu, a poglavito da bi je optuženici zajednički brali i sušili, kada za to, osobito kada je u pitanju opt. M. K., nema nikakvih dokaza osim iskaza svjedoka A. U. (iz istrage) koji tvrdi, da mu je optuženik M. K. u jednom navratu ispričao da je zasadio marihuanu i da je prodaje. Imajući na umu da svjedoku nije poznato gdje, kada i u kojoj količini je opt. M. K. zasadio i uzgajao marihuanu, odnosno da su je optuženici zajednički brali i sušili, a te se okolnosti ne navode niti u izreci presude, niti se mogu provjeriti, onda se zaključak suda prvog stupnja da su optuženici proizvodili opojnu drogu marihuanu, temeljen samo na „posrednom“ priznanju opt. M. K. svjedoku A. U., o kojem je svjedok iskazivao u istrazi a na glavnoj raspravi odustao, i po ocjeni ovog suda doista ukazuje neprihvatljivim.

Isto tako, kao i u do sada istaknutom, ne može se bez imalo kritičnosti, kao što to čini prvostupanjski sud, prihvatiti tvrdnja svjedoka U. iz istrage, da je opt. M. K. neutvrđenog dana, nekih četiri mjeseca prije uhićenja svjedoka, u stanu u kojem se nalazio i ovaj svjedok, u par sati tridesetorici do četrdesetorici ljudi prodavao paketiće marihuane, smotane u alu foliju u količinama od pet do deset grama, a da pri tome nije naveo ni jednog konkretnog kupca, dok istovremeno, iskaze svjedoka D. V. i D. M., koji nemaju saznanja o inkriminiranim djelatnostima, ocjenjuje irelevantnim, ne navodeći za to nikakve razloge. S tim u svezi, trebalo je s više kritičnosti ocijeniti i iskaz svjedoka U. da je u dva navrata kupio po gram marihuane od opt. M. K., za koju je pretpostavio da potječe iz uzgoja M. K., osobito kada je svjedok i od te tvrdnje na glavnoj raspravi odustao a optuženici u žalbama navode konkretne razloge iz kojih ih je svjedok u istrazi teretio, što je svjedoku u ponovljenom postupku potrebno predočiti.

Slijedom iznesenog proizlazi, da se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, za sada, ne mogu prihvatiti kao ispravna, kako to osnovano tvrde žalitelji u podnesenim žalbama, pa je njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo prihvatiti te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti sve već do sada provedene dokaze, a s posebnom pozornošću i okolnosno će ispitati svjedoka A. U. te provesti radnju suočenja a saslušati će i majku optuženih, pa će, nakon kritičke ocjene ovih i drugih, eventualno provedenih dokaza, na jasan i nedvojben način utvrditi jesu li optuženici počinili terećeno kazneno djelo i kojim radnjama, što će sve i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 13. srpnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.