Gzz-98/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-98/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. R. i II-tužitelja mldb. F. R., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. R., oboje iz K., sa boravištem u Njemačkoj, N., zastupani po M. R.-F., odvjetnici iz K., protiv tuženika S. R. iz K., sa boravištem u Njemačkoj, N., zastupanog po punomoćniku L. J.-P., odvjetnici iz K., radi utvrđenja i razvrgnuća zajednice nekretnina, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 11. listopada 2000. godine broj DOG-649/00 podignutog protiv presude i rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 18. srpnja 2000. godine broj Gž-833/99 kojim je djelomično ukinuta, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. travnja 1999. godine broj P-120/98, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke utvrđuje se da je I-tužiteljica suvlasnica u 8/24 dijela i II-tužitelj u 3/24 dijela, a tuženik u 13/24 dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2248 k.o. K. č.k.br. 1083 kuća i zgrada u …, što je tuženik dužan priznati i dozvoliti diobu te suvlasničke zajednice. Pod toč. II. izreke utvrđuje se da je I-tužiteljica suvlasnica u 3/10 dijela, a tuženik u 6/10 dijela (1/10 dijela je već pravomoćno dosuđena tužiteljici presudom broj P-615/92) nekretnine č.k.br. 1755/1 z.k.ul.br. 3198 k.o. J.. Pod toč. III. izreke odbija se II-tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva nekretnine preko dosuđenog 3/4 (iz toč. I. izreke) do zatražene 1/3 dijela, a pod toč. IV. izreke odbija se I- tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđivanje suvlasništva na nekretnini iz toč. II. izreke presude iznad dosuđenih 3/10 dijela do zatraženih 1/2 dijela, kao i sa zahtjevom kojim traži utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini č.k.br. 1758/2 upisanoj u z.k.ul.br. 3198 k.o. J.. Pod toč. V. izreke suđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba tužitelja se djelomično uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se pobijana presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-120/98 od 20. travnja 1999. godine u toč. I. izreke ukida za suvlasniči dio tuženika S.R. od 5/24, zatim ukida se odbijajući dio presude u toč. III. izreke u cijelosti i odluka o parničnim troškovima (toč. V. izreke) također u cijelosti i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u preostalom dijelu se pobijana presuda potvrđuje (toč. IV. izreke), dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuje se dosuđujući dio presude u odnosu na oba tužitelja (toč. I. i II. izreke presude)."

Protiv drugostupanjske presude i rješenja državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), jer da obrazloženje presude suda drugog stupnja proturječi samo sebi, kao i izreci, pa se presuda ne može ispitati, pa predlaže da se ukinu presude prvog i drugog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik nalazi da je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena time, što se u obrazloženju pobijane presude na jednom mjestu navodi, da sud prihvaća utvrđenje kako je doprinos tuženika u stjecanju zajedničke imovine bračnih drugova bio veći od doprinosa tužiteljice, a na drugom mjestu, da je taj doprinos stranaka podjednak. Zatim da se po žalbi II-tužitelja ukida samo suvlasnički dio tuženika od 5/24 dijela nekretnine k.č.br. 1083 z.k.ul.br. 2248 k.o. K. – kuća u K., a ne dira se u suvlasnički dio I-tužiteljice na toj nekretnini, čime se omogućuje II-tužitelju da ostvari povećanje njegovog suvlasničkog dijela do 1/3 a time bi se smanjio samo suvlasnički dio tuženika, što je u proturječnosti s utvrđenjem, da je doprinos tuženika u stjecanju imovine veći od doprinosa tužiteljice.

Nadalje, državni odvjetnik smatra da I i II-tužitelji nemaju pravni interes tražiti utvrđenje upravo onih suvlasničkih omjera nekretnine k.č.br. 1083 z.k.ul.br. 2248 k.o. K. kako su upisani u zemljišnoj knjizi, već bi pravni interes na podnošenje tužbe kojom traži utvrđenje suvlasničkih omjera različitih od onih kako su upisani u zemljišnoj knjizi imao tuženik.

Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen, a tužitelji u svom odgovoru osporavaju navode zahtjeva za zaštitu zakonitosti i predlažu da se isti odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude i rješenja u granicama razloga navedenih u zahtjevu za zaštitu zakonitosti (čl. 408. st. 1. ZPP) ovaj sud ocjenjuje da ti razlozi nisu ostvareni.

Tuženik je u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća zajednice nekretnina osporio tužiteljima suvlasničke omjere na nekretnini k.č.br. 1083 kuća i zgrada u K., kako su upisani u zemljišnoj knjizi svaki u 1/3 dijela, pa su tužitelji (u tom postupku predlagatelji) rješenjem

istog suda od 30. listopada 1992. godine broj R1-115/92 upućeni na parnicu. Upućivanje na parnicu sudskim rješenjem oslobađa tužitelje dužnosti dokazivanja pravnog interesa.

Nisu u proturječnosti ni razlozi koji su u pogledu doprinosa u stjecanju zajedničke imovine dati u prvostupanjskoj presudi, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Tužbom su naime obuhvaćene tri različite nekretnine kao zajednička imovina stečena radom u tijeku trajanja bračne zajednice I-tužiteljice i tuženika, pa sudovi razlikuju doprinos stranaka u stjecanju tih nekretnina prije rođenja zajedničkog djeteta (II-tužitelja mldb. F.R.) i nakon njegova rođenja.

Naime, sudovi su uzeli u obzir I-tužiteljici kao doprinos u stjecanju zajedničke imovine – kuće u K., izgrađene na č.k.br. 1083 (kupljene 1986. godine i kasnije adaptirane), između ostalog i njen rad i brigu oko odgoja i podizanja djeteta rođenog 1983. godine, te utvrdili da je stoga u stjecanju te imovine doprinos stranaka bio podjednak, za razliku od nekretnine k.č.br. 1755/1 z.k.ul.br. 3198 k.o. J., koja je stečena prije rođenja djeteta, pa je stoga u stjecanju te nekretnine doprinos tuženika bio veći od doprinosa I-tužiteljice.

Drugostupanjski sud je u dijelu svoje odluke kojom ukida prvostupanjsku presudu dao jasne i obrazložene razloge zbog čega smatra da adaptacijom kuće u K., koja je ugovorom od 1986. godine kupljena u jednakim dijelovima od 1/3 za svaku od stranaka, nije došlo do promjene suvlasničkog dijela malodobnog II-tužitelja i te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prema tome, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, nisu ostvareni razlozi navedeni u zahtjevu za zaštitu zakonitosti u pogledu bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa kako je sud pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti dužan ograničiti se samo na ispitivanje povreda koje državni odvjetnik ističe u svom zahtjevu (čl. 48. st. 1. ZPP), to je u smislu čl. 408. st. 2. u vezi s čl. 393. ZPP valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 24. siječnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.