Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of material law error or procedural violation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming a payment order for construction services. The defendant argued for a retrial based on alleged factual errors regarding the volume of work and disputes over the statute of limitations, claiming the lower courts misapplied the contract. The court rejected these claims as mere factual objections rather than legal errors, noting that the appeal was inadmissible under the Civil Procedure Act for incorrectly established facts and that the defendant raised the statute of limitations issue for the first time in the appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku; čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku: Appeals are inadmissible if based on incorrectly established facts or mere re-evaluation of evidence, and new arguments not raised in the prior appeal cannot be introduced for the first time.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 274/13-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o. iz V., kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u R., protiv tuženika S. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u odvjetničkom društvu M. i partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3224/11-6 od 19. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6174/05 od 30. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2015.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 9059/05 od 5. rujna 2005. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 732.332,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 14. studenoga 2004. do 31. prosinca 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do čaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj isplate po stopi od 17% godišnje, a u slu
stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena kao i ovršni trošak u iznosu od 13.942,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 93.345,92 kuna u roku od 8 dana.“ (točka I. izreke)
Drugostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 9.007,29 kuna.(točka II. izreke)
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik radi bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iz revizije i predložio je odbiti reviziju uz naknadu troška odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Ovaj revizijski sud ispitao je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 732.332,61 kuna.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-
da je tužitelj 29. listopada 2001. sklopio s tuženikom ugovor o izvođenju radova bušenja i miniranja broj: 2103/2001/401-1301,
-
da se tužitelj obvezao za tuženika izvršiti radove miniranja i bušenja na gradilištu K.-V.,
-
da je tužitelj izvršio miniranje u kamenolomu H. u razdoblju od srpnja 2002. do svibnja 2004. u količini od 228.001,88 m3,
-
da tužitelj tuženiku nije platio izvršene iskope u vrijednosti od 732.332,61
kuna.
Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je sukladno odredbi čl. 262. st. 1. u vezi s čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 732.332,61 kuna na ime izvršenog iskopavanja.
I prema ocjeni ovog suda, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su na čl. 262. st. 1. u vezi s čl. 600. ZOO obvezali tuženika na isplatu iznosa od temelju odredbe
732.332,61 kn za izvršeni posao iskopavanja i odminiravanja, za koji posao se tuženik obvezao platiti naknadu na temelju ugovora o izvođenju radova broj: 2103/2001/401-1301. Suprotno tvrdnji revidenta, tijekom postupka pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer su u pobijanoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni, niti nejasni, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost.
Navodi revizije u kojima tuženik drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke vezanih za količinu iskopanog materijala, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nadalje, odbijanjem dokaznog prijedloga da sasluša svjedoke koje je predložio tuženik, sud nije onemogućio revidenta u raspravljanju, jer je revident bio uredno pozivan na sva ročišta, sudjelovao je u postupku i omogućeno mu je da predlaže dokaze koje bi trebalo u postupku izvesti, ali ovlaštenje suda je da odluči sukladno odredbi 300. st. 2. ZPP koje će dokaze od predloženih izvesti te je ovlašten odbiti izvođenje dokaza koje ne smatra važnim za odluku.
Osim toga, nižestupanjski sudovi su sukladno odredbi čl. 300. st. 2. ZPP detaljno i jasno obrazložili zbog čega je odbijen prijedlog tuženika da se saslušaju daljnji svjedoci pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upire revident.
Nadalje, revident kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka, samo pokušava osporiti utvrđeno činjenično stanje koje se odnosi na količinu izvedenih radova te revident daje svoju ocjenu provedenih dokaza.
Tvrdnja revidenta da su dokazi o činjenicama količine radova proturječni sadržaju isprava te da isprave dokazuju posve suprotno nije točna. Naime, sudovi su svoju odluku o količini radova utemeljili na nalazu i mišljenju vještaka te njegovim dopunama i na iskazu svjedoka B. D., a koje su sudovi prihvatili kao vjerodostojne i uvjerljive i o čemu su sudovi dali razumljive i jasne razloge zbog čega su ih prihvatili kao istinite.
Nadalje, revident tvrdi da je dospijeće tražbine koju je sud utvrdio od 14. studenoga 2004. u suprotnosti s ugovorom kojeg je tuženik sklopio s tužiteljem, jer je sukladno odredbi čl. 4. ugovora odgovoreno da će svaka nesporna privremena i okončana situacija biti plaćena u roku od 30 dana od dana dostave računa tuženiku, dok uopće nije dokazano je li i kada okončana situacija br. 73-04 dostavljena tuženiku.
Navod revidenta o utvrđenju dana dospijeća tražbine predstavlja činjenični prigovor, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Osim toga, ovakav prigovor revident nije isticao u žalbi pa ga sukladno odredbi čl. 385. st. 2. ZPP revident ne može prvi puta isticati niti u reviziji. Naime, eventualni nedostatak obrazloženja suda o datumu početka tijeka kamata mogao bi predstavljati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koju tuženik pogrešno tretira kao primjenu materijalnog prava.
S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 15. travnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.