Rev-175/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 175/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljat, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice B. N. iz T., - zastupana po punomoćniku D. N., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. V. i J. V., oboje iz Z., zastupani po punomoćniku U. dr. D., odvjetniku iz Z., radi utvrdjenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1991. br. Gž- 4235/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 1990. br. P 2913/89, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1992,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom sudjeno je:

1. Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrdjuje se da je kupoprodjani ugovor od 7.IX 1979. godine izmedju tužiteljice kao prodavaoca i tuženika kao kupaca, kojim je tužiteljica po svom punomoćniku dr. U. D., odvjetniku iz Z., prodala svoj stan u Z., a koji stan ima površinu od 52 m , upisan u z.k.ul. br. 8570 k. o. G. Z., pravno nevaljan i ništav, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Dužni su tuženi platiti tužiteljici parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

2. Tužiteljica je dužna tuženicima naknaditi parnični trošak od 9.900,00 dinara, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica nije obrazložila u čemu se konkretno sastoje bitne povrede ZPP, a odlučujući o reviziji ovaj revizijski sud nije našao da bi u postupku kod nižestepenih sudova bila učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

Sadržajem revizije zapravo se pobija utvrdjeno činjenično stanje, a revizija se zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (st. 3. čl. 385. ZPP).

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno, jer je nesporno da je ugovor zaključen 7. rujna 1979. a tužba je podnesena 16. svibnja 1989, dakle nakon proteka roka odredjenog u stavu 2. čl. 117. Zakona o obveznim odnosima u kojim je propisano da pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora (o takvom zahtjevu je riječ u ovom predmetu) u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora.

Revizija je zbog izloženog odbijena kao neosnovana (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 31. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.