Revr-710/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 710/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. I.-K. iz S., koju zastupa punomoćnica J. Đ., dipl. pravnica, SSSH Povjereništvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Marmontova I/II, protiv tuženika E. P. c. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o prestanku ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1946/06 od 21. lipnja 2006., kojom su djelomično potvrđene i djelomično preinačene presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-492/01 od 31. siječnja 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 21. prosinca 2006.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika od 19. studenog 1998. o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, kao i da je nedopuštena odluka tuženika od 5. prosinca 1998. kojom je odbijen prigovor tužiteljice protiv odluke o otkazu ugovora o radu, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, dok je rješenjem odbačena tužba s dijelom tužbenog zahtjeva koji je glasio na utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika u vremenu od 16. prosinca 1998. pa do 1. kolovoza 2000., kada je ostvarila pravo na starosnu mirovinu, uz obvezu tuženika da za to razdoblje tužiteljici upiše radni staž u radnu knjižicu. Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 2.592,50 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem navedena prvostupanjska presuda i rješenje su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni, tako da je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, te da radni odnos tužiteljici nije prestao temeljem odluka tuženika od 19. studenog 1998. i 5. prosinca 1998., uz utvrđenje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u vremenu od 16. prosinca 1998. do 1. kolovoza 2000., kada je ostvarila pravo na starosnu mirovinu, dok je u ostalom dijelu (koji izrekom nije pobliže određen, a odnosi se na trajanje radnog odnosa nakon 1. kolovoza 2000.) zahtjev odbijen.

Rješenjem sadržanim u drugostupanjskoj presudi potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbačena tužba u pogledu upisa radnog staža u radnu knjižicu, te je prvostupanjsko rješenje preinačeno u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu ove odluke preinače.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) revident nalazi u postojanju proturječnosti između onoga što se u razlozima drugostupanjske presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza i zapisnika, i to posebno u vezi nalaza i mišljenja liječničkog vještaka prof. dr. sc. Š. A..

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava prema revidentu se odnosi na pogrešno tumačenje i interpretaciju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/02. i 114/03. – dalje: ZR) jer je izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten i kada postoje neke druge osobito važne činjenice koje dovode do nemogućnosti nastavka radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka. Po stajalištu tuženika u ovom slučaju se upravo o tome i radi jer nije od značaja je li tužiteljica znala da bolovanje, posebno u daljnjem periodu, nije u uzročnoj vezi s ozljedom na radu, već je dovoljno da se ona nalazila na bolovanju 25 umjesto 6 mjeseci po osnovi ozljede na radu, čime je kroz to razdoblje koristila nepripadajuća prava iz radnog odnosa na štetu poslodavca.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer glede odlučnih činjenica drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge usuglašene s prikupljenom činjeničnom građom.

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, kojeg joj je tuženik dao zbog osobito važne okolnosti zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, uz daljnje utvrđenje da radni odnos nije prestao temeljem odluke o otkazu ugovora o radu, te je trajao do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica radila na radnom mjestu prodavača, blagajnika kod tuženika,

- da je 10. listopada 1996. doživjela ozljedu na radu i to uslijed dizanja teških predmeta zbog čega je trpjela istegnuće tetive mišića ekstenzora za I. i II. prst desne šake, te istegnuće metakarpofalengalnog zgloba palca na desnoj ruci,

- da je temeljem izvješća o bolovanju tužiteljica od 11. listopada 1996. do 6. studenoga 1998. bila neprekidno na bolovanju zbog ozljede na radu,

- da je 1. kolovoza 2000. tužiteljica ostvarila pravo na starosnu mirovinu,

- da je bolovanje po osnovi ozljede na radu kvalificirala liječnica primarne zdravstvene zaštite tužiteljice dr. J. K., koja je kod svoje ocjene ustrajala i u ovom postupku,

- da je prema utvrđenju prvostupanjskog suda liječnički vještak specijalista za sudsku medicinu prof. dr. sc. Š. A. u svom nalazu i mišljenju utvrdio da kod tužiteljice postoji indirektno uzročno posljedična veza između ozljede na radu i daljnjeg ozljeđivanja druge ruke tužiteljice,

- da je prema tom vještaku cijelo vrijeme bolovanje bilo opravdano, ali nastavno uz dominantne druge dijagnoze,

- da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zato što je ishodila pravdanje privremene odsutnosti s rada ispravama u kojima je neosnovano označen kao uzrok privremene spriječenosti ozljeda na radu, te da je to opravdanje ishodila u nepripadajuće dugom trajanju čime je poslodavac oštećen.

Na osnovu tih okolnosti prvostupanjski sud je izveo zaključak da tužiteljica ne samo da nije učinila ni jednu radnju u pravcu zlouporabe bolovanja, već nije imala nikakav utjecaj na njegovu kvalifikaciju, te nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je liječnica primarne zdravstvene zaštite cijelo vrijeme bolovanje kvalificirala kao posljedicu ozljede na radu usprkos stalnim kontrolama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te su i daljnje povrede tužiteljice prema njenom iskazu bile u uzročnoj vezi s ozljedom na radu.

Izložene odlučne okolnosti pravilno su utvrđene i obrazložene kako od strane suda prvog stupnja, a tako i u drugostupanjskoj odluci, radi čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

Naime, ni revident ne osporava utvrđenje da tužiteljica nije imala saznanja o postojanju uzročne veze između bolovanja u daljnjem razdoblju i ozljede na radu, već ističe da to i nije odlučno, jer je ostvarila nepripadajuća prava na štetu poslodavca.

Međutim, tužiteljici je stavljeno na teret prema činjeničnom opisu povrede iz odluke o otkazu da je upravo ona ishodila pravdanje privremene odsutnosti sa rada ispravama u kojima je neosnovano označen kao uzrok ozljeda na radu, te da je time upravo ona ishodila spomenuto pravdanje u nepripadajuće dugom trajanju, što dakle ne samo da tuženik nije dokazao, već više u reviziji tužiteljici ni ne stavlja na teret.

Prema tome u pogledu modificiranog činjeničnog opisa važne činjenice, koja je u reviziji označena kao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, revidentu treba odgovoriti da okolnost je li tužiteljica bila korisnik nepripadajućih prava iz radnog odnosa nije ona okolnost koja je primarno tužiteljici stavljena na teret odlukom o otkazu ugovora o radu.

Osim toga, činjenica da se saslušani liječnički vještaci u odnosu na liječnicu primarne zdravstvene zaštite nisu u svemu usuglasili oko kvalifikacije samog bolovanja i pitanja je li trebalo tijekom cijelog razdoblja bolovanje pravdati po osnovi ozljede na radu, a u čemu tužiteljica nije sudjelovala, ne može predstavljati onu osobito važnu činjenicu koja bi bila opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. ZR tužiteljici samo zato što je bila korisnik zdravstvene zaštite.

Zato nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, radi čega je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. prosinca 2006.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.