Legislator Case Law & Legislation
Rev-3289/1994-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on termination of employment due to illness.

Case Number Rev-3289/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal against a final judgment terminating the plaintiff's employment. The lower courts had ruled the termination illegal because the employer failed to involve the union in redundancy planning and ignored specific criteria, despite the plaintiff being on sick leave. The Supreme Court found the lower courts erred in law, noting that the termination date was after the plaintiff's sick leave ended and that the union's absence did not automatically invalidate the decision without specific proof of harm to the plan.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu (ZRO) čl. 24. st. 2.; čl. 78. st. 1.; Zakon o parničnom postupku (ZPP) čl. 394.; čl. 395. st. 2.: The failure to involve the union in redundancy planning does not render a termination decision invalid unless it specifically affects the legality of the plan, and termination during sick leave is prohibited only if the decision is made while the employee is still unable to work.

Keywords

AI generated
termination of employment sick leave protection redundancy planning union participation labor law appeal invalidity of decision employer liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 394. Zakona o parničnom postupku
U skladu sa odredbom čl. 394. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 24. st. 2. Zakona o radu
čl. 78. st. 1. Zakona o radu
čl. 25. st. 3. Zakona o radu
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3289/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M.P. iz Z., koju zastupa T.Lj., dipl. pravnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, protiv tuženika "K. s. i p. " d.o.o. Z. iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. ožujka 1994., br. Gž-1503/94., kojom je potvrđena presuda u Zagrebu od 23. studenog 1993., br. PR-1641/92., u sjednici održanoj dana 26. srpnja 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika kao osnovana te se ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. ožujka 1994. godine, br. Gž-1503/94., i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. studenog 1993. br. PR-1641/92., te se predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice i poništena je odluka od 28. travnja 1992. godine o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice P.M. i odluka Komisije za zaštitu prava djelatnika tuženika koja je tužiteljici uručena 24. lipnja 1992. godine, te naloženo tuženiku "K. s. i p. " iz Z., da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto "analitička evidencija kupaca i dobavljača" ili drugo radno mjesto koje odgovara stupnju stručne spreme i sposobnostima tužiteljice u skladu sa zakonom u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 2.000.000.- HRD (2,000.- Kn).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava te predložio ukidanje obiju presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 394. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je tužiteljici na odgovor i nadležnom državnom odvjetništvu radi izjašnjenja.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika, osporivši osnovanost revizijskih navoda i predloživši njeno odbijanje.

Nadležno državno odvjetništvo o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešene primjene materijalnoga prava.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice da se ponište odluke tuženika kojima je utvrđeno da je trajno prestala potreba za njenim radom i da se slijedom toga naloži tuženiku da ju vrati na radno mjesto. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su odluke nezakonite iz slijedećih razloga:

- jer tuženik nije omogućio organima sindikata ili predstavnicima radnika sudjelovanje u izradi programa rješavanja viška radnika,

- jer program rješavanja viška radnika ne sadrži elemente iz čl. 25. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90, 19/92, pročišćeni tekst - 25/92, dalje ZRO) (npr. mogućnost promjene organizacije i procesa rada kod tuženika, mogućnost povremenog smanjenja ili oslobađanja pojedinih vrsta materijalnih obveza organizacija u skladu sa zakonom itd.),

- jer tuženik prilikom odlučivanja o tome za kojim radnicima je trajno prestala potreba nije uzeo u obzir kriterije propisane odredbom čl. 25. st. 3. ZRO,

- jer se tužiteljica u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke tuženika kojim je utvrđeno da je trajno prestala potreba za njenim radom nalazila na bolovanju.

Utvrđenje je sudova da u postupku donošenja programa rješavanja viška radnika kod tuženika nije sudjelovao sindikat te da se tužiteljica dana 28. travnja 1992. godine, kada je donesena prvostupanjska odluka tuženika, nalazila na bolovanju.

Odredbom čl. 24. st. 2. ZRO propisano je da je nadležni organ u organizaciji odnosno poslodavac dužan organima sindikata ili predstavnicima radnika omogućiti sudjelovanje u izradi programa rješavanja viška radnika.

Odredbom čl. 78. st. 1. istoga zakona propisano je da zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika radni odnos ne može prestati, uz ostalo, i radniku koji je zbog bolesti privremeno nesposoban za rad. S obzirom na spomenuta utvrđenja, sudovi su zaključili da je donošenjem odluka o trajnom prestanku potrebe za radom tužiteljice tuženik povrijedio citirane zakonske odredbe pa su ih kao nezakonite poništili i obvezali tuženika da tužiteljicu vrati na rad.

Ovakvo je pravno shvaćanje sudova pogrešno.

Naime, po shvaćanju ovoga suda, propust tuženika da omogući organima sindikata ili predstavnicima radnika sudjelovanje u izradi programa rješavanja viška radnika mogao bi predstavljati razlog ništavosti odluke o prestanku radnog odnosa samo ako je to bilo od utjecaja na zakonitost donesenog programa. Međutim, sama tužiteljica nije određeno i konkretno tvrdila da zbog ovog propusta program rješavanja viška radnika tuženika ima nedostataka zbog kojih bi bio nezakonit a niti su to utvrdili sudovi.

Nadalje, odluke tuženika nisu suprotne niti prethodno citiranoj odredbi čl. 78. st. 1. ZRO. Prema toj odredbi radniku ne može prestati radni odnos (zbog trajnog prestanka potrebe za njegovim radom) kada je on zbog bolesti privremeno nesposoban za rad. Odlukama tuženika tužiteljici nije utvrđen prestanak radnog odnosa za vrijeme njene privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti (28. travnja 1992. godine do 26. svibnja 1992. godine) jer joj je, kako iz tih odluka proizlazi, radni odnos prestao 4. listopada 1992. godine.

Slijedom iznesenog, sudovi su pogrešno primijenili citirane zakonske odredbe poništivši odluke tuženika kao nezakonite.

Kako su sudovi zaključili da su odluke tuženika nezakonite iz navedenih razloga, nisu raspravili i odlučili o prigovoru tužiteljice da tuženik prilikom utvrđivanja za kojim je radnicima trajno prestala potreba nije uzeo u obzir kriterije propisane odredbom čl. 25. st. 3. ZRO. Valjalo je stoga, u skladu sa odredbom čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu da s obzirom na taj prigovor raspravi i odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 26. srpnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.