Gžn-489/2008-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. broj: XXII Gžn-489/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Karmen Strmoli-Jelavić, kao predsjednika vijeća, Darije Horvat i Nevenke Pažić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja V. K., II-tužiteljice Š. K. i III-tužiteljice mlljt. K. K., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici Š. K., svi iz D. Z., koje zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. O. d.d., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i nadopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, posl. broj P-248/06 od 5. listopada 2007. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-248/06 od 5. listopada 2007. godine u toč. I izreke.

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. II, III, IV i V izreke.

r i j e š i o j e

Odbacuje se nadopuna žalbe tužitelja kao nepravovremena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženik S. o. d.d. dužan je I-tužitelju V. K. iz D. Z., …, platiti iznos od 72.000,00 kn, II-tužiteljici Š. K. platiti iznos od 66.600,00 kn, te III-tužiteljici mlljt. K. K., zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici Š. iznos od 59.200,00 kn, sve to sa zakonskom zateznom kamatom koju određuje čl. 2 Zakona o zateznim kamatama, koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se I-tužitelj V. K. sa iznosom od 168.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbija se II-tužiteljica Š. K. sa iznosom od 155.400,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se III-tužiteljica mlljt. K. K. sa iznosom od 59.200,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

V. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak ovog postupka u iznosu od 8.113,43 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje određuje čl. 2 Zakona o zateznim kamatama, koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude u toč. II-V izreke, žalbu i nadopunu žalbe su podnijeli tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07

- dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili isti ukine.

Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u toč. I izreke zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 ZPP-a, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine ili preinači uz naknadu troška žalbe.

Žalbe stranaka su neosnovane, dok je dopuna žalbe tužitelja nepravovremena.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP, a stranke ne navode u čemu se iste sastoje.

Ocjena provedenih dokaza dana je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP.

Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog stranaka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

Predmet spora je zahtjev I, II i III-tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti kćerke, odnosno sestre mldb.N. K. poginule u prometnoj nezgodi dana ... 2005 g. U žalbenom stadiju za stranke je sporna (su)odgovornost za predmetni štetni događaj i visina dosuđene naknade štete, posljedično i odluka o troškovima postupka.

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je prednica tužitelja smrtno stradala, kao vozačica mopeda, u prometnoj nezgodi dana 5.7.2005 g., tako da se je kretala kolničkim trakom namijenjenim za kretanje vozila iz suprotnog smjera, a kojim je nailazilo vozilo osiguranika tuženika, koje je naletjelo na prednicu tužitelja. Nadalje je utvrđeno provedenim, u cijelosti prihvaćenim, prometnim vještačenjem po dipl. ing. Nevenu Erešu, na koji stranke nisu stavljale primjedbe, da je brzina vozila osiguranika u trenutku reagiranja kočenjem iznosila oko 89,6 km/h, dok se u trenutku sudara moped prednice tužitelja kretao brzinom od oko 10-15 km/h, nadalje, da do sudara ne bi došlo da se moped prednice tužitelja kretao svojom desnom polovinom kolnika, zatim, da je osiguranik tuženika dolaskom na vrh prijevoja mogao uočiti moped prednice tužitelja koji se nalazio na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljen od mjesta sudara oko 10,1 m, pa da je tada reagirao kočenjem uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do sudara ne bi došlo, već je isti reagirao kočenjem tek u trenutku kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta sudara samo oko 21,5 m i na način kako je reagirao uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do istog ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 44,3 km/h.

Iz tih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio podijeljenu odgovornost nastanku štetnog događaja u omjeru 70% na strani prednice tužitelja, a 30% na strani osiguranika tuženika, pri čemu je sud detaljno analizirao doprinos sudionika ovog događaja nastanku istog.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio suodgovornost prednice tužitelja, tada u dobi od 14 godina (čl. 178 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01 i 35/05 - dalje: ZOO) jer opisano ponašanje prednice tužitelja i način njezinog kretanja kritične zgode upućuju na postupanje protivno temeljnom pravilu kretanja vozila u prometu-vožnja desnom stranom, sadržanom u odredbi čl. 47 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 105/04), uz daljnje propuste-upravljanje mopedom bez položenog vozačkog ispita i bez zaštitne kacige.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 30%, iako je isti upravljao svojim kolničkim trakom, posebice imajući u vidu da je isti kritične zgode postupio protivno odredbi čl. 53 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da se vozač u naseljenom mjestu ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, te nije započeo sa kočenjem kada je primijetio svjetla na svojoj kolničkoj traci.

Stoga, kraj utvrđenih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja, ovaj drugostupanjski sud, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nalazi, protivno žalbenim prigovorima stranaka, opravdanim zaključak prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti, odnosno doprinosu prednice tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%, a osiguranika tuženika u omjeru od 30%, te su u tom kontekstu neprihvatljivi navodi žalbe tužitelja da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastali štetni događaj, odnosno navodi žalbe tuženika da je za isti isključivo odgovorna prednica tužitelja, jer isti nemaju podloge u prikupljenoj i obrađenoj činjeničnoj građi i kao takvi ne mogu se prihvatiti, a slijedom toga ne stoji niti tvrdnja svih žalitelja glede ostvarenja žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP).

Na dani nalaz i mišljenje te nadopunu istog, niti jedna od stranaka nije stavljala primjedbe, pa neosnovano sada tužitelji u žalbi stavljaju primjedbe na isti i predlažu provođenje novog prometnog vještačenja, što je protivno odredbi čl. 352 st. 1 ZPP-a.

Neosnovano prigovaraju žalitelji da je materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 201 st. 1 ZOO pogrešno primijenjeno kad je tužiteljima za pretrpljene duševne boli zbog smrti kćerke, utvrđena naknada u iznosu od 220.000,00 kn svakome, odnosno sestre 75.000,00 kn, s kojom su živjeli u zajedničkom kućanstvu, koji iznos je umanjen za doprinos od 70%, pa je dosuđen iznos I i II-tužiteljima kao roditeljima od 66.000,00 kn svakom, te III-tužiteljici, sestri pok. iznos od 22.500,00 kn.

U smislu odredbe čl. 193 st. 1 ZOO-a svim tužiteljima priznat je trošak za nabavu žalobne odjeće u iznosu od po 1.000,00 kn svakom, a kada se uzme u obzir omjer kojim prednica tužitelja sudjeluje u nastanku štetnog događaja, trebalo je dosuditi naknadu s tog naslova u iznosu od po 300,00kn, te za nadgrobni spomenik I- tužitelju 18.000,00 kn i cvijeće svakome po 1.000,00 kn, pa je ,uz omjer suodgovornosti od 70%, I-tužitelju za nadgrobni spomenik trebalo dosuditi iznos od 5.400,00 kn i za cvijeće I i II-tužiteljima po 300,00 kn. Radi svega navedenog, prvostupanjski je sud (iako ne sve izrijekom) protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 192 st. 1, čl. 201 st. 1, čl. 193 st. 1, čl. 194 st. 1 i 2, čl. 178 st. 2 i čl. 205 ZOO, kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

Iz svih gore navedenih razloga trebalo je temeljem odredbi čl. 368 st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi, tako i u visini (čl. 155 st. 1 i čl. 154 st. 2 ZPP-a).

Dopunu žalbe tužitelji su također morali podnijeti unutar propisanog roka od 15 dana za žalbu.

Kako su tužitelji prvostupanjsku presudu primili 18.10.2007., to je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 2.11.2007., dok su dopunu žalbe predali na poštu 22.11.2007., dakle izvan navedenog roka.

Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 380 toč. 1 ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 1. prosinca 2009.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Karmen Strmoli-Jelavić, v.r.