Rev-1168/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1168/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz L. B., kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i D. D. iz B., protiv tuženika J. o. d.d. S., P. K., kojeg zastupa odvjetnik K. F. Š. iz Odvjetničkog društva G. i p., Pisarnica u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-45/10-2

od 18. ožujka 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-495/08-31 od 7. listopada 2009., u sjednici održanoj 15. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 63.789,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 62.563,50 kn od 21. travnja 2008. (od dana podnošenja tužbe) do isplate, na iznos od 31,50 kn od 4. lipnja 2008. do isplate i na iznos od 1.194,83 kn od 5. lipnja 2008. (toč. I. izreke).

Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iz toč. I. izreke do zatraženog iznosa od 120.219,77 kn (toč. II. izreke).

Tuženik je obvezan ujedno tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.251,43 kn uz pripadajuće zatezne kamate (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, a djelomično prihvaćena žalba tužitelja u odbijajućem dijelu na način da je pored dosuđenog iznosa tuženik dužan tužitelju isplatiti i iznos od 17.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2008. do isplate.

Preinačena je i odluka o parničnom trošku na način da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.962,90 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) iz razloga da odluka o sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu odluke nižestupanjskih sudova i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači pobijana presuda i odbije zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se ista odbaci kao nedopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP-a reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Materijalnopravna pitanja koja je postavio tuženik u reviziji su slijedeća:

- je li sud dosuđujući pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (sukladno odredbi čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj: 35/2005 – dalje: ZOO/05) mogao, a pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kao kriterije ocijeniti ranije vidove nematerijalne štete (osnove) – „duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti“ i „duševne boli zbog naruženosti“, a

s tim u vezi:

- je li se i dalje mogu koristiti orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. imajući u vidu objektivnu koncepciju neimovinske štete po ZOO/05 kao povredu prava osobnosti.

Drugo materijalno pitanje svodi se na pitanje tijeka zateznih kamata na naknadu neimovinske štete u primjeni čl. 1103. ZOO/05, kada u vrijeme podnošenja tužbe liječenje nije bilo završeno, jer bi po stajalištu revidenta u tom slučaju zatezne kamate na naknadu neimovinske štete trebale teći od dana završetka liječenja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO/05 u slučaju povrede prava osobnosti (čl. 1046. ZOO u vezi s čl. 19. st. 2. ZOO) sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema stavku 2. navedenog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha.

S obzirom na sadržaj citirane odredbe jasno proizlazi da kriterij odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade, i njezina visina (jačina i trajanja fizičkih boli, duševnih boli, straha) nisu kao što je to bilo prema odredbi čl. 200. ZOO/91 samostalan taksativno određen oblik nematerijalne štete.

Stoga kvalifikatorne okolnosti prema čl. 1110. ZOO/05 nisu dakle ograničene kao ni sami oblici povreda prava osobnosti navedenih u čl. 19. st. 2. ZOO (povreda prava na život, slobodu, tjelesno i duševno zdravlje i dr.), pa stoga duševne boli kao kvalifikatorna okolnost mogu predstavljati i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i svekolike druge duševne boli koje sud prihvati kao pravno odlučne.

Stoga suprotno tvrdnji tuženika duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ili zbog naruženosti, kao i neke druge duševne boli mogu biti kvalifikacijske okolnosti u primjeni čl. 1100. ZOO/05.

Kako je riječ o jasnoj odredbi koja ne zahtijeva posebno tumačenje to postavljeno materijalnopravno pitanje vezano za odredbu čl. 1100. ZOO/05 nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U odnosu na primjenu „orijentacijskih kriterija“ koji su donijeti na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 29. studenoga 2002. radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete u primjeni čl. 200 ZOO/91, a u svrhu ujednačavanja sudske prakse, aktualni su i u primjeni čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. No, međutim kako i sama riječ „orijentacijski“ ukazuje da ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade budući da se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja kako to proizlazi i iz odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U odnosu na drugo materijalnopravno pitanje koje se tiče primjene odredbe čl. 1103. ZOO/05 u reviziji se ističe da je ta odredba pogrešno primijenjena dosuđenjem zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete u vremenu od 21. travnja 2008. (dan podnošenja tužbe) do isplate jer da prema medicinskoj dokumentaciji i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da u vrijeme podnošenja tužbe liječenje nije bilo završeno i da stoga obveza isplate pravične novčane naknade nije dospjela s danom podnošenja tužbe. Pritom se u reviziji ne iznose razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija u kojoj nisu izloženi takvi razlozi, kao u ovom slučaju, nije podobna za donošenje odluke o njezinoj dopuštenosti u skladu s odredbom čl. 392a. st. 2. ZPP jer važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revizijski sud ispituje i ocjenjuje na temelju razloga navedenih u reviziji, a ne po službenoj dužnosti.

Slijedom izloženog, reviziju je valjalo odbaciti u odnosu na oba pravna pitanja zbog kojih je podnesena.

U Zagrebu, 15. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.