Rev-3355/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3355/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz D., s punomoćnikom F. R., odvjetnikom u D., protiv tuženika E. d.d. u D., s punomoćnikom A. M., odvjetnikom u D., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 8. srpnja 1999. godine broj Gž-751/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-602/97-59 od 25. studenog 1998. godine, u sjednici održanoj 2. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 1999. godine broj P-125/99 suđeno je:

"I. Poništava se kao nezakonita odluka tužene od 14.5.1993. godine kojom se tužiteljica raspoređuje na radno mjesto čistačice - dostavljača.

II. Dužna je tužena naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 5.612,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 8. srpnja 1999. godine broj Gž-751/99-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-602/97-57 od 25. studenog 1998. godine.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda u pravcu razloga revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor u odnosu na nalaz i mišljenje saslušanih vještaka budući da se, kako je pravilno na isti prigovor odgovorio drugostupanjski sud, ne radi o situaciji kada se nalazi i mišljenja dvojice ili više vještaka ne slažu glede činjenica za čije je utvrđivanje ili razjašnjenje određeno provođenje dokaza vještačenja.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama od kojih ovisi rješenje ove pravne stvari, a nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava ili zapisnika.

Budući da nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama ne može se reći da su presude nejasne i da se ne mogu ispitati u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je pobijanu odluku donio tužiteljičin neposredni rukovoditelj, da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 27. Pravilnika tuženika, odnosno čl. 18. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92 i 26/93) kojima je predviđeno da radnik može biti raspoređen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, određenoj vrsti zanimanja, znanju i sposobnosti, kada se utvrdi da nema sposobnosti za obavljanje dosadašnjih poslova ili kada se utvrdi da trajnije ne ostvaruje rezultate u radu.

Iz navedenih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da pobijana odluka tuženika nije zakonita.

Kako, dakle, materijalno pravo pravilno primijenjeno reviziju tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.