I Kž-802/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-802/1990-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelj kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajević i mr Vjere Biondić- Filep, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Burkanović kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt.

V. P. zbog krivičnog djela iz čl. 245. st. 1. i 2. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 16. srpnja 1990. br. K-118/89, u sjednici održanoj 21. svibnja 1991. , saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Oskar Poje,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba javnog tužioca ukida se pobijana presuda i predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e :

Pobijanom presudom Okružni sud u Splitu temeljem čl. 350. st. 1. toč. 3. ZKP oslobodio je od optužbe P. V. da bi počinio krivično djelo iz čl. 245. st. 1. i 2. KZ SFRJ na način pobliže opisan u izreci prvostepene presude.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužilac zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj žalbi predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javno tužilaštvo Hrvatske, vraćajući spis u smislu čl. 370. st. 2. ZKP predložilo je da se žalba javnog tužioca uvaži i prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je osnovana.

U pravu je javni tužilac kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prvostepeni sud utvrđuje da je opt. V. P. samo pozajmio novac osuđenom B. I. u iznosu od 3.000 DM, a radi nabave droge - heroina. Zaključak je prvostepenog suda da je u kupnji droge u dva navrata u Turskoj -I. uloga opt. P. V. bila "periferna".

Osnovano se u žalbi ukazuje na obranu P. V. danu istražnom sucu 21. studenog 1988. godine kada je optuženik naveo, da je dao zajam osuđenom B. I., radi nabavke heroina, očekujući i dobit od prodane droge_. S pravom žalitelj ovu obranu optuženika povezuje sa obranom osuđenog B., koji tvrdi, da je po nabavci droge o tome obavijestio optuženika, kao i d a m u je pokazao mjesto gdje je drogu sakrio.

Osnovano se pri tome postavlja pitanje zbog čega bi osuđeni B. obavještavao optuženika o kupnji droge te o njenom smještaju, ako je uloga optuženika bila samo sporedna.

Navedenu obranu optuženika sasvim nekritički ocjenjuje prvostepeni sud jer na temelju te obrane kao i na temelju izvedenih dokaza ne može se zasada zaključiti da optuženik nije učestvovao u izvršenju djela. Opravdano javni tužioc u žalbi ističe da je prvostepeni sud necjelovito ocijenio obranu optuženika kao i osuđenog B. I., koji suglasno iskazu optuženika, što ga je ovaj dao u istrazi, navodi da su na opisani način kupnjom droge trebali optuženik i on profitirati.

Prema tome, ne može se tvrditi, kako to čini prvostepeni sud, da nabavka heroina nije bila zajednička, niti rezultat dogovora optuženika i osuđenog B..

Posve je nerazumljiv i suprotan logici događaja, uz činjenicu da ga je ispitivao istražni sudac, zaključak prvostepenog suda da je ta obrana optuženika data pod prisilom radnika unutrašnjih poslova.

Sud doista, kako to navodi žalitelj, propušta ocijeniti da je optuženik nakon što je čuo da je osuđeni B. uhićen otišao do skrovišta droge da bi je eventualno uzeo.

S pravom žalitelj ukazuje i na presudu istoga suda koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (br. Kž-911/89 od 11. veljače 1990. godine), a kojom je osuđeni B. proglašen krivim što je zajednički i dogovorno s opt. P. V. počinio ovo sporno krivično djelo.

Prema tome javni tužilac je navodima svoje žalbe doveo u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica odlučnih za donošenje zakonite i valjane presude. Radi toga je trebalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku biti će potrebno iznova provesti sve dokaze i njihovom pažljivom ocjenom, vodeći računa o izloženom, ponovno utvrditi je li optuženik učinio krivično djelo za koje se tereti optužbom.

S obzirom na sve izloženo trebalo je po čl. 385. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. svibnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Burkanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.