Gzp-1550/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1550/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja Z. Š. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 24. kolovoza 2010., 29. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju Z. Š. iz P. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 kn (slovima: sedamtisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 24. kolovoza 2010. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 – dalje: ZS) smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-458/03, a koji se po žalbi vodi pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-3075/07, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Odredbom stavka 2. navedenog članka propisano je da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-458/03, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. prosinca 2010., dostavljene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zaprimljene kod ovog suda 2. veljače 2011. i provjerom u pisarnici Trgovačkog suda u Zadru utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst, broj 55/01 i 76/10 – dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zadru 23. lipnja 2003. tužbom tužitelja R. d.o.o. protiv tuženika Z. Š. (u ovom postupku predlagatelja) vlasnika Pekarne Š. iz P., radi zabrane obavljanja djelatnosti i isplate iznosa od 67.500,00 kuna s prijedlogom za izdavanjem privremene mjere radi osiguranja,

-sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor 8. srpnja 2003.,

-tuženik je podnio odgovor na tužbu 14. srpnja 2003.,

-tužitelj je podneskom od 22. srpnja 2003. preinačio tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći,

-na ročištu 12. rujna 2003. tužitelju je naloženo iznijeti činjenice i predložiti dokaze na okolnost obavljanja tuženikove djelatnosti pokretnog prodavača pekarskih proizvoda te radi pribavljanja zapisnika od Gospodarske inspekcije Državnog inspektorata o neposrednom inspekcijskom nadzoru nad poslovanjem tuženika,

-na ročištu 14. listopada 2003. određeno je da će se pribaviti podaci od Državnog inspektorata područna jedinica R. zatraženih dopisom od 16. rujna 2003.,

-sud je rješenjem od 10. veljače 2006. odredio privremenu mjeru slijedećeg sadržaja: „I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja zbog nečinjenja određuje se privremena mjera:

Zabranjuje se protivniku osiguranja Z. Š.-vlasniku obrta „Pekarna Š.“ iz P. obavljanje djelatnosti pokretnog prodavača pekarskih proizvoda na području B. D.-… L. Š..

II. Ako se protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno navedenoj obvezi na nečinjenje, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu prema odredbama Ovršnog zakona.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja parničnog postupka radi naknade štete uslijed nepoštenog tržišnog natjecanja u ovoj pravnoj stvari.“

-protiv navedenog rješenja žalbu je 20. veljače 2006. podnio tuženik,

-spis je sa popratnim izvješćem od 28. veljače 2006. dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 1. ožujka 2006. koji je rješenjem broj Pž-1449/06-4 od 22. ožujka 2006. preinačio rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj IV P-458/03 od 10. veljače 2006. i riješio:

„Odbija se prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom koja glasi:

„Zabranjuje se protivniku osiguranja Z. Š.-vlasniku obrta „Pekarna Š.“ iz P. obavljanje djelatnosti pokretnog prodavača pekarskih proizvoda na području B. D..

Ako se protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno navedenoj obvezi na nečinjenje, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu prema odredbama Ovršnog zakona.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja parničnog postupka radi naknade štete uslijed nepoštenog tržišnog natjecanja koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru.“,

-spis je sa odlukom vraćen prvostupanjskom sudu 26. svibnja 2006.,

-na ročištu 27. rujna 2006. određeno je da će se pribaviti podaci od Državnog inspektorata područna jedinica Rijeka ispostava G.,

-na ročištu 17. siječnja 2007. saslušan je svjedok I. D.,

-na ročištu 28. veljače 2007. zaključena je glavna rasprava na kojoj je donesena presuda poslovni broj P-458/03 kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Zabranjuje se tuženiku Z. Š.-vlasniku obrta „Pekarna Š.“ iz P. obavljanje djelatnosti pokretnog prodavača pekarskih proizvoda na području B. D.- … L. Š. sve dok tuženik za predmetnu djelatnost, a u odnosu na označenu lokaciju ne ishodi odgovarajuće dozvole i suglasnosti.

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime štete nastale mu zabranjenim tuženikovim radnjama nepoštenog tržišnog natjecanja iznos od 67.500,00 kn za razdoblje od 04. rujna 2002. pa do dana 05. lipnja 2003. kao dana podnošenja tužbe sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje na označeni iznos počev od 05. lipnja 2003. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te na iznos od 7.500,00 kn mjesečno ubuduće sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje počev od 05. dana u mjesecu kao dana dospijeća za protekli mjesec pa sve do prestanka nezakonitog poslovanja tuženika kao pokretnog prodavača, uz nadoknadu parničnih troškova tužitelja sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.980,00 kn u roku 8 dana.

-povodom žalbe tuženika protiv presude (17. travnja 2007.) i odgovora na žalbu tužitelja (10. svibnja 2007.) spis je s popratnim izvješćem od 11. svibnja 2007. otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske koji je u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2010. presudom poslovni broj Pž-3075/07-7 djelomično odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu, djelomično uvažio tuženikovu žalbu i preinačio presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je rješenjem djelomično uvažio tužiteljevu žalbu, ukinuo presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u tom dijelu tužbu odbacio,

-navedena drugostupanjska odluka dostavljena je predlagateljima po punomoćnicima 1. veljače 2011., što je utvrđeno provjerom u pisarnici Trgovačkog suda u Zadru.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja i drugostupanjska odluka dostavljena predlagatelju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (23. lipnja 2003.) i traje do dana kada su punomoćnici predlagatelja zaprimili odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen (1. veljače 2011.), što ukupno iznosi 7 (sedam) godina, 7 (sedam) mjeseci i 9 (devet) dana.

U pogledu postupanja nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, valja reći da je prvostupanjski sud održao pet ročišta na kojima je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, pribavljao potrebne podatke, odlučio o prijedlogu tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine te poduzimao procesne aktivnosti usmjerene okončanju postupka te u konačnici donio presudu kojim je odlučio o pravima i obvezama predlagatelja. Međutim, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuje na činjenicu da je navedenim postupanjem prvostupanjski sud prekoračio kriterij suđenja u razumnom roku i povrijedio načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Na dugotrajnost postupka utjecala je i činjenica da je drugostupanjski sud o žalbi protiv presude odlučio nakon više od tri i pol godine od dostavljanja predmeta na nadležno postupanje.

Analizirajući dokaze provedene tijekom postupka zaključak je ovog suda da nije riječ o sudskom postupku koji je činjenično i pravno složen, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Predlagatelj kao tuženik, prema ocjeni ovog suda svojim procesnim držanjem tijekom parnice nije doprinio duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka (sedam godina, sedam mjeseci i devet dana), imajući na umu postupanje nadležnih sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu od 7.000,00 kn, imajući pri tom na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je postupak nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. travnja 2011.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.