Rev-x-64/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-64/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz N., M., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz R., protiv tuženice V. Š. iz R., zastupane po punomoćniku Ž. B., odvjetniku iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-947/08-2 od 2. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3800/06-46 od 5. listopada 2007., u sjednici održanoj 10. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3800/06- 46 od 5. listopada 2007. i presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-947/08-2 od 2. srpnja 2008. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 22.194,03 EUR sa zateznom kamatom plativom u EUR po stopi koju banke isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu plaćanja i to od 10. rujna 1994. pa do 28. veljače 2002. na iznos od 43.407,72 DEM, a od 1. ožujka 2002. pa do isplate na iznos 22.194,03 EUR, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 41.622,68 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U točci II. Izreke s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženog iznosa od 27.098,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tužiteljica se odbija, kao i sa zahtjevom za isplatu dosuđenog iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja odbačena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica.

U reviziji se određeno ne poziva na revizijske razloge, ali se iz sadržaja revizije razabire da ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz toga bi proizlazilo da predlaže da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se one preinače i tužiteljicu s tužbenim zahtjevom odbije.

U odgovoru na reviziju tužiteljica se reviziji usprotivila, smatrajući ju nedopuštenom, a podredno neosnovanom, pa je predložila da se ona odbaci, odnosno odbije. Zatražila je i trošak odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ispitao je pobijanu presudu u okviru istaknutog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovome postupku tužiteljica je zatražila isplatu od tuženice po osnovi odgovornosti nasljednika za dug ostavioca (čl. 145. Zakona o nasljeđivanju – „Narodne novine“ broj 52/71, 47/78, 53/91 i 56/00 – dalje: ZN), a po osnovi zaključenog ugovora o zajmu tužiteljice sa pokojnim ocem tuženice K. Š. (čl. 557. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine broj 53/91, 73/91, 107/92, 111/93 – dalje ZOO).

Međutim, iz utvrđenja pred nižestupanjskim sudom proizlazi da su tužiteljica i pokojni otac tuženice K. Š., a brat tužiteljice, tijekom 1993. postigli dogovor da će zajednički kupiti zemljište, na kojem će izgraditi zgradu s više stanova, radi stambenog zbrinjavanja njih samih, ali i njihovih roditelja. Utvrđeno je da je u tu svrhu kupljeno zemljište na kojem je izvršen iskop i sagrađen potporni zid, te zatražena građevinska dozvola, za koje je troškove tužiteljica dala pokojnom bratu odgovarajuću sumu novca (tadašnjih 53.000 DEM), s time da je postignut dogovor da će u gradnji sudjelovati s jednakim novčanim udjelima. Utvrđeno je da zgrada nije podignuta jer je brat tragično preminuo 10. rujna 1994., a naslijedila ga je tuženica, njegova kćerka.

Slijedom takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je primljenim novčanim iznosom od 53.000 DEM, koji je tužiteljica dala pokojnom K. Š. po osnovi koja se nije ostvarila, jer nije došlo do izgradnje zgrade, došlo do neosnovanog povećanja imovine pokojnog K. Š., koji predstavlja dug koji tereti njegovu ostavinsku imovinu.

Slijedom toga naložili su tuženici kao nasljednici pokojnog K. Š., isplatu tužiteljici iznosa od 22.194,03 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos predstavlja prometnu vrijednost nekretnina kupljenih za izgradnju prijeporne kuće, a upisanih na ime pokojnog K. Š., koje su ušle u ostavinsku imovinu iza njegove smrti, s obračunom na dan smrti 10. rujna 1994., kada je otvoreno nasljedstvo, a sve pozivom na odredbu iz čl. 210. st. 3., čl. 277. st. 1. i čl. 307. ZOO, te čl. 145. ZN.

Ne može se prihvatiti takve pravne zaključke nižestupanjskih sudova, koje s pravom dovodi u sumnju tuženica svojom revizijom.

Naprotiv, slijedom navedenih utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima, proizlazilo bi da je volja stranaka, tj. tužiteljice i pokojnog oca tuženice bila usmjerena na zajedničku izgradnju kuće, pa bi se radilo, stoga, o zajednici osoba i dobara bez pravne osobnosti radi postizanja zajedničkog cilja. Stoga bi postignuti dogovor imao značaj ortakluka, odnosno upućivao bi na pravni odnos koji bi imao značajke ugovora o ortakluku iz pravnog pravila iz paragrafa 1175. i dr. bivšeg OGZ, koje su na dan nastanka spornog pravnog odnosa, tj. dogovora o zajedničkoj gradnji, kao pravna pravila, bila u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), sada odredbi iz čl. 647.a/ ZOO/94.

Stoga bi o posljedicama prestanka takvog pravnog odnosa i pravima i obvezama stranaka, kao i njihovih nasljednika, valjalo prosuđivati primjenom pravnih pravila iz paragrafa 1207. OGZ i dr.

Kako na takav način nižestupanjski sudovi ovu pravnu stvar nisu raspravili, valjalo je iz tog razloga prihvatiti reviziju tuženice i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 10. ožujka 2009.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.