II Kž-301/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 301/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednica vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. Z. R., opt. A. K. i opt. S. T., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. travnja 2010., br. K-Us-9/08 (Kv-Us-50/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. Z. R., opt. A. K. i opt. S. T. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. Z. R., opt. I. J., opt. I. P., opt. A. K. i opt. S. T. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja podnijeli su žbale opt. Z. R. putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., opt. A. K. putem branitelja E. T., dvjetnika iz S. i opt. S. T. putem branitelja T. V., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv ovih optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.

Naime, u ovom postupku opt. Z. R., opt. A. K. i opt. S. T., uz ostale, terete se da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog

II Kž 301/10-3

zakona na način da su se udružili s drugim optuženicima u ovom postupku, te su tijekom šestomjesečnog razdoblja na širem području S. i O. prodavali opojnu drogu heroin koju je nabavljao opt. Z. R. u većim količinama. Tako je opt. A. K. u najmanje dvanaest navrata prodao najmanje 115 grama heroina opt. S. T., koja je dalje isti heroin prodavala krajnjim korisnicima.

S obzirom na količinu kriminalne aktivnosti koja se optuženicima stavlja na teret, brojnost pojedinačnih prodaja opojne droge, te iskazanu upornost u počinjenju kaznenog djela, te imajući ujedno u vidu i okolnost da je opt. Z. R. pomorac bez stalnog zaposlenja, a opt. A. K. bez zanimanja i zaposlenja, dakle obojica bez redovnih izvora prihoda, dok je opt. S. T. do sada u više navrata osuđivana, ispravno je sud prvog stupnja procijenio da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju da bi, ukoliko bi se nalazili na slobodi, ovi optuženici ponovili istovrsno kazneno djelo, zbog čega je produljenje pritvora protiv njih iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, opravdano i na zakonu utemeljeno.

Kada se, osim navedenog, uzme u obzir da je predmet počinjenja ovog kaznenog djela količina od preko 700 grama opojne droge heroin, koja je pronađena kod optuženika, a koju su najprije dijelili u pakete od 5 do 10 grama, a potom postepeno i u sve manje količine, kako bi bile podobne za prodaju krajnjim korisnicima, ugrožavajući time zdravlje velikog broja ljudi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da se u konkretnom slučaju radi o osobito teškim okolnostima djela, te da su ispunjeni zakonski uvjeti za produljenje pritvora protiv optuženika i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Nisu osnovane žalbe opt. Z. R. i opt. S. T. u kojima navode kako u odnosu na njih ne postoji osnovana sumnja da bi počinili kaznena djela koje im se stavljaju na teret, s obzirom da ta sumnja proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu. Također nije prihvatljiv prijedlog ovih optuženika da se u odnosu na njih primijeni mjera opreza iz čl. 90. ZKP, s obzirom da se takvom mjerom ne bi postigla ista svrha zbog koje je određen pritvor. Nisu osnovani ni žalbeni navodi opt. A. K. i opt. S. T. da je dosadašnjim boravkom u pritvoru od 23. prosinca 2007. godine ugroženo načelo razmjera iz odredbe čl. 101. st. 3. ZKP, s obzirom na kaznu koja je zakonom propisana za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ i s time u svezi i na kaznu koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati u ovome predmetu.

Slijedom svega navedenog, a budući ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.