I Kž-463/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 463/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. D., zbog kaznenog djela iz čl. 197. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 04. veljače 2002. broj K-102/01, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2004., u nazočnosti branitelja opt. R. D., R. Ž., odvjetnika iz Z., te u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

I/ U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja, i izriče:

na temelju čl. 353. toč. 6) ZKP,

ODBIJA SE OPTUŽBA

protiv opt. R. D. (osobni podaci kao u presudi suda prvog stupnja)

da bi:

u vremenskom periodu od mjeseca lipnja pa do 20. rujna 1992. godine, radeći kao prevodilac kod kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, u Tornju, Općina Pakrac, prema dogovoru sa časnikom po imenu K., držao za njega opojnu drogu marihuanu i hašiš, koju je potom davao navedenom časniku na njegov zahtjev radi konzumacije, a koju drogu je dana 21. rujna 1992. godine kod njega pronašla Vojna policija UNPROFOR-a, u količini od 42 štapića hašiša u ukupnoj težini od 125,52 gr i dva omota marihuane u težini od 8,45 gr. - čime da bi počinio kazneno djelo protiv drugih društvenih vrijednosti – omogućavanje uživanja opojnih droga – iz čl. 197. st. 1. OKZRH.

I Kž 463/02-5

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-5- ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Uslijed odluke pod I/, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. R. D. zbog kaznenog djela iz čl. 197. st. 1. OKZRH, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je opt. R. D., po čl. 47. i 48. OKZRH izrečena uvjetna osuda, a po čl. 197. st. 1. OKZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, s rokom kušnje u trajanju od tri godine.

Po čl. 60. st. 1. i 3. OKZRH, opt. R. D. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 125,52 gr opojne droge hašiš i 8,45 gr opojne droge marihuana.

Po čl. 122. st. 1. ZKP, opt. R. D. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1.-6. ZKP, u ukupnom iznosu od 4.680,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. R. D. osudi na "strožu kaznu".

Odgovor na žalbu podnio je opt. R. D., po branitelju R. Ž., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izviješćen branitelj opt. R. D., R. Ž., odvjetnik iz Z., koji je na istu i pristupio, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik.

Žalba je bespredmetna.

Naime, za kazneno djelo iz čl. 197. st. 1. OKZRH zapriječena je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina, tako da se prema odredbi čl. 90. st. 1. toč. 4. OKZRH za to djelo krivično gonjenje ne može poduzeti kad protekne pet godina od izvršenja djela (relativna zastara), a prema odredbi čl. 91. st. 6. OKZRH zastara krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru krivičnog gonjenja, tj. kada protekne deset godina od izvršenja takvog kaznenog djela (apsolutna zastara), to je u ovom slučaju apsolutna zastara krivičnog gonjenja nastupila danom 20. rujna 2002. godine.

Stoga je u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, trebalo odbiti optužbu (čl. 353. st. 6. ZKP), kao u izreci ove presude, te suglasno takvoj presudi odlučiti o troškovima krivičnog postupka.

I Kž 463/02-5

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 390. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.