II Kž-277/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 277/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženih J. C., M. C., N. P., M. T., S. M. i L. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. travnja 2009., broj Kv-us-38/09 (K-us-26/07) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe opt. J. C., opt. M. C., opt. N. P., opt. M. T., opt. S. M. i opt. L. B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv optuženika J. C., M. C., D. C., N. P., M. T. S. M. i L. B., iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a u odnosu na opt. J. C. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ), kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. stavak 2. KZ, kaznenih djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 304. stavak 1. KZ, te kaznenih djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 279. st. 3. KZ.

Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli opt. J. C. po branitelju J. F., odvjetniku iz S., opt. M. C. po braniteljima V. L. i Ž. V., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda iz S., opt. N. P. po branitelju D. M., odvjetniku iz S., opt. M. T. po branitelju T. V., odvjetniku iz S., opt. S. M. osobno i po branitelju D. P., odvjetniku iz S., te L. B. osobno. Žalbama se predlaže ukidanje pritvora protiv ovih optuženika.

Žalbe nisu osnovane.

II Kž 277/09-3

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika J. C., M. C., N. P., M. T., S. M. i L. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv optuženog J. C. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika J. C., M. C., N. P., M. T. S. M. i L. B. i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja proizlaze iz činjenice da je navedenim optuženicima predmetnom optužnicom pod točkom 1. stavljeno na teret da je optuženi J. C. od početka 2003. do sredine studenoga 2006. na širem području D. i K. ustrojio zločinačku organizaciju u koju je uključio i međusobno povezao ukupno 16 osoba, među kojima su se nalazili i optuženi M. C., N. P., M. T., S. M. i L. B. (od kojih su svi, osim M. C., konzumenti opojnih droga).

Cilj zločinačke organizacije bio je kupovina, spremanja, prevoženje i prodaja opojne droge heroin, radi pribavljanja velike materijalne koristi. U okviru organizacije optuženi J. C. navedenu je opojnu drogu nabavljao iz Srbije, Bosne i Hercegovine, te Crne Gore, a potom zajedno sa ostalim suoptuženicima, po prethodno postignutom dogovoru putem mobitela s pripadnicima organizacije, predavali im opojnu drogu pomiješanu s punilima i razdijeljenu na pakiranja u količini 20-100 grama svaki drugi, treći dan, koju su drogu potom optuženi N. P., M. T., S. M., L. B. i ostali suoptuženici isporučivali za potrebe narkomanskih ovisnika na otoku K. i to najmanje 32 grama opojne droge heroin dnevno.

Uz to, optuženima J. C. i M. C. pod točkom 2. optužnice stavlja se na teret i počinjenje kaznenih djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 279. st. 3. KZ, a optuženom J. C. pod točkom 1. i počinjenje kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 2. KZ te pod toč. 3., 4. i 5. počinjenje kaznenih djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 304. st. 1. KZ.

Dugotrajnost bavljenja ovakvom kriminalnom djelatnošću kod svih optuženika, te brojnost kaznenih djela koja im se predmetnom optužnicom stavljaju na teret optuženicima J. C. i M. C. ukazuje na upornost u njihovom kriminalnom ponašanju, organiziranost u inkriminiranom djelovanju, te visok stupanj kriminalne volje, što uz činjenicu da su optuženici i konzumenti opojne droge, odnosno da je kod optuženog S. M. utvrđena i ovisnost o opojnim drogama, uz raniju osuđivanost optuženika J. C., M. T. i S. M., i po ocjeni ovoga suda, kao suda drugog stupnja, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti optuženog M. C., predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženici J. C., M. C., N. P., M. T., S. M. i opt. L. B. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njih produljen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv navedenih optuženika i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, imajući na umu da je prema činjeničnom opisu djela predmet inkriminacije znatna količina opojne droge heroin. Naime, ova količina opojne droge od koje se može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, poglavito mladeži, uz međunarodni karakter inkriminirane djelatnosti, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, čime i predstavlja posebno

II Kž 277/09-3

teške okolnosti djela koje opravdavaju primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

S obzirom na okolnost da je opt. J. C., prilikom privođenja od strane djelatnika redarstvenih vlasti, pobjegao i skrivao se dulje vrijeme, radi čega je u odnosu na njega bila raspisana tjeralica temeljem koje je lišen slobode, opravdano je za očekivati da bi, ukoliko bi se nalazio na slobodi, opet pobjegao, tako da je sud prvog stupnja s pravom produljio pritvor protiv njega i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Isticanje u žalbama optuženika M. C. okolnosti da do sada nije bio kažnjavan i N. P. da nije bio kažnjavan za kazneno djelo vezano za opojnu drogu, nisu okolnosti koje bi, same za sebe, utjecale na osnovanost zaključka o postojanju iteracijske opasnosti u odnosu na njih, kada se imaju u vidu prethodno istaknute okolnosti koje kriminalnu količinu u njihovom postupanju čine znatnom. Na isti način treba cijeniti i na navod opt. N. P. da je prije uhićenja bio zaposlen u vlastitom obrtu.

Neosnovani su i navodi u žalbi optuženika J. C. i M. T. da nisu ovisnici te opt. S. M. da zbog boravka u pritvoru nije više u doticaju s opojnim drogama. Naime, ovisnost o opojnim drogama, odnosno činjenica da su neki od optuženika samo konzumenti, nisu jedini odlučujući poticaj ka činjenju ovakvih kaznenih djela utvrđeni kod optuženika, pa stoga ne dovode u pitanje značaj svih ostalih navedenih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, pa time niti pravilnost pobijane odluke.

Prijedlog da se u odnosu na njih primjeni mjera opreza iz čl. 90. ZKP, koji su u svojim žalbama iznijeli optuženici M. T. i M. C., nije moguće prihvatiti zbog toga što, po ocjeni ovoga suda, takvom mjerom ne bi bilo moguće postići istu svrhu koja se postiže primjenom mjere pritvora. Isto tako ni pozivanje na načelo razmjernosti iz čl. 101. st. 3. ZKP, u žalbi N. P. nije osnovano kada se ima u vidu težina počinjenog kaznenog djela i visina kazne koja se, prema stanju spisa, može očekivati.

Ostali navodi u žalbama optuženika odnose se na komentare vezane za činjenično stanje utvrđeno u ovoj fazi postupka i iskaze pojedinih svjedoka, a što nije od utjecaja prilikom odlučivanja o osnovanosti pritvora budući osnovanost sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP, u dostatnoj mjeri proizlazi iz pravomoćne optužnice. Budući optuženici svojim žalbama nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonsku utemeljenost odluke suda prvog stupnja, a kako ovaj sud kao sud drugog stupnja, ispitujući žalbe sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nije utvrdio ni da su počinjene povrede zakona navedene u toj odredbi na koje pazi po službenoj dužnosti, slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.