I Kž-877/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 877/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 2. i st. 1. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih Z. G. i D. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. studenoga 2005., br. K-73/01, u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar, te branitelja optuženika Z. G., mr. sc. D. M., odvjetnika iz O. i G. G., odvjetnika iz R.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćanjem žalbi optuženih Z. G. i D. K., i po službenoj dužnosti ukida se presuda suda prvoga stupnja u osuđujućem dijelu u odnosu na optužene Z. G. i D. K. (toč. 1. izreke pobijane presude), te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Uslijed odluke pod toč. I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 4. studenoga 2005., br. K-73/01 Županijski sud u Rijeci proglasio je krivima optužene Z. G. i D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i st. 1. KZ, te je za počinjeno kazneno djelo optuženika Z. G., na temelju čl. 337. st. 4. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu je optuženiku Z. G., na temelju čl. 63. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. listopada 2001. do 20. listopada 2001.

Za počinjeno kazneno djelo optuženik D. K. je, na temelju čl. 337. st. 4. uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, s time da je prema njemu, na temelju čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ primijenjena uvjetna osuda, te se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik D. K. u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 877/06-5

Na temelju čl. 82. st. 1. i st. 2. KZ od optuženika Z. G. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 427.109,60 kn.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP) oštećena „P. š.“ je upućena imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženici Z. G. i D. K. presuđeni su na ime troškova kaznenog postupka platiti trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kn svaki, te trošak provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Istom presudom, optuženik Z. G. je, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i st. 2. KZ, a oštećenici T. B. i S. M. su, na temelju čl. 132. st. 3. ZKP, sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućeni na parnicu.

Na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP protiv optužene G. Ž. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i st. 2. KZ, a za troškove postupka koji se odnose na optuženu G. Ž. odlučeno je da padaju na teret proračunskih sredstava suda, na temelju čl. 123. st. 1. ZKP.

Ovu presudu, i to u odnosu na osuđujući dio, pravodobno podnesenim žalbama, pobijaju državni odvjetnik te optuženici Z. G. i D. K..

Državni odvjetnik osuđujući dio prvostupanjske presude pobija zbog odluke o kazni u odnosu na obojicu optuženika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, te optuženika Z. G. osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju, a D. K. na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju bez primjene odredbi o ublažavanju kazne i bez primjene odredbi o uvjetnoj osudi.

Optuženik Z. G. žalbu podnosi po branitelju mr. D. M., odvjetniku iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Optuženik Z. G. žali se i po branitelju G. G., odvjetniku iz R.. Žalba je podnesena iz svih žalbenih osnova s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati podnesenu žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Optuženik D. K. žali se po branitelju mr. sc. T. S., odvjetniku iz R.. Žalba je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 877/06-5

Spis je, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 15. studenoga 2006. pod br. KŽ-DO-1876/06 dostavlja pisano mišljenje u kojem u cijelosti podržava žalbu državnog odvjetnika, dok žalbe optuženih smatra neosnovanima i predlaže da ih Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

Optuženici su u podnesenim žalbama zatražili da ih se izvijesti o održavanju sjednice vijeća, čemu je udovoljeno.

Iako uredno izvješteni o sjednici vijeća, istoj nisu pristupili optuženik Z. G., kao niti optuženik D. K. niti pak njegov branitelj mr. sc. T. S., odvjetnik iz R.. Time su se stekli uvjeti za održavanje sjednice vijeća, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP, te je sjednica održana u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar, te obojice branitelja optuženika Z. G., mr. sc. D. M., odvjetnika iz O. i G. G., odvjetnika iz R., a u odsutnosti uredno obaviještenih optuženih Z. G. i D. K., te branitelja optuženika D. K. mr. sc. T. S., odvjetnika iz R..

Žalbe optuženih su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

U pravu su optuženici kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP i ističu proturječje u izreci presude i proturječje između izreke i obrazloženja presude. Ovu bitnu povredu postupka obrazlažu ističući ponajprije proturječje u izreci presude i to u okolnosti da je najprije utvrđeno kako su optuženici Z. G. i D. K., kao odgovorne osobe, u izreci presude opisanim transakcijama, I. „G.“ R. oštetili za iznos od 1.090.000,00 kn, koji su iznos zajednički prebacili na tekući račun optuženika Z. G., da bi nakon toga od Z. G., na temelju čl. 82. st. 1. i st. 2. KZ bila oduzeta imovinska korist pribavljena tim kaznenim djelom u iznosu od 427.109,60 kn. S druge strane, kako osnovano ističu žalitelji, u obrazloženju presude pojavljuje se i treći iznos od 587.109,00 kn za koji se tvrdi da predstavlja zaradu optuženika G. ostvarenu počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

Ispitujući pobijanu presudu iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kako je to istaknuto i obrazloženo u žalbama optuženih, a ujedno po službenoj dužnosti na osnovi ovlaštenja iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je sud prvoga stupnja doista počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naime, izreka presude u osuđujućem dijelu proturječna je samoj sebi, a ujedno i obrazloženju presude.

Tako se u činjeničnom opisu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i st. 1. KZ navodi da su optuženik G., kao predsjednik nadzornog odbora „P. š.“ d.d. R., te kao direktor i vlasnik tvrtke „I. l.“ R., te optuženik K. kao direktor tvrtke I. „G.“ d.o.o. R., koja je u vlasništvu „P. š.“ R., u cilju pribavljanja nepripadne imovinske koristi za optuženika G., parafrazirano, zaključivanjem ugovora te različitim financijskim transakcijama na tekući račun Z. G. prebacili iznos od 1.090.000,00 kn, koji iznos je optuženik G. zadržao za sebe. Istodobno nisu, kako su to trebali učiniti, na temelju ugovora o prijenosu poslovnih udjela i temeljnog kapitala zaključenog između tvrtke „I. l.“ i tvrtke I. „G.“, na tvrtku I. „G.“

I Kž 877/06-5

prenijeli poslovni udio i temeljni kapital, pa je tvrtka I. „G.“ ostala oštećena za iznos od 1.090.000,00 kn. Dakle, iznos štete koju trpi tvrtka I. „G.“ prema prvostupanjskom sudu je iznos od 1.090.000,00 kn.

Unatoč takvom utvrđenju prvostupanjski sud, na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ od optuženika G. oduzima imovinsku korist pribavljenu počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 427.109,60 kn.

Postupajući na opisani način prvostupanjski sud zapada u proturječje u izreci pobijane presude jer su iznosi pretrpjele štete i imovinske koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela različiti. Tako je ostalo nejasno kakvu je to štetu pretrpjela tvrtka I. „G.“ kada je, kako to navodi prvostupanjski sud, optuženik G. stekao imovinsku korist u iznosu koji je značajno manji od iznosa utvrđene štete (427.109,60 kn).

Valja istaći da je nerazumljivo i nejasno kako se „P. š.“ pojavljuje kao oštećenik u postupku i u svojstvu oštećenika upućuje se ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici, a da ga tijekom postupka nije postavila i nije imala status oštećenika.

Izneseno proturječje i nejasnoće protežu se i na obrazloženje presude. To posebno u dijelu pobijane presude (četvrti odlomak, str. 31) u kojem se eksplicite govori da je I. „G.“ pretrpjela štetu u iznosu od 1.090.000,00 kn o čemu prvostupanjski sud govori kao o „izravnoj šteti“. Nadalje, posredno, kroz poslovne udjele šteta po prvostupanjskom sudu nastupa i za „P. š.“ koju prvostupanjski sud „izostavlja kao oštećenika“ iako je, u izreci presude, upućena štetu ostvarivati u parnici. Zato je nerazumljivo, kako u izreci pobijane presude, tako i u obrazloženju, tko je zapravo oštećenik u ovom kaznenom postupku. Osim toga, prvostupanjski sud navodi da je inkriminiranim transakcijama optuženik G. ostvario zaradu u iznosu od 587.109,60 kn od čega je naplatio iznos od 427.109,69 kn, što je po prvostupanjskom sudu imovinska korist pribavljena izvršenjem kaznenog djela, za koje utvrđenje je izostalo prihvatljivo obrazloženje.

Zato je po službenoj dužnosti, a i djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženih, trebalo ukinuti presudu suda prvoga stupnja u osuđujućem dijelu i odlučiti kao u izreci.

Zbog takve odluke ovog drugostupanjskog suda žalba državnog odvjetnika je, za sada, bespredmetna.

U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja, prije svega otkloniti će povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, s time da će tijekom postupka provesti sve dokaze provedene u ranijem postupku, a po potrebi i druge, te će potom donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu.

Zbog svega iznesenoga trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 10. lipnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.