IV Kž-92/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 92/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. M. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenice kao tužitelja M. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 1. rujna 2006. godine br. Kv-159/06 (Kio- 19/05), u sjednici održanoj 23. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenice kao tužitelja M. J., kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Šibeniku odbio je kao neosnovan zahtjev za provođenje istrage oštećenice kao tužitelja M. J. protiv osumnjičenika M. J. i Ž. T. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 271. st. 2. u svezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona.

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenice kao tužitelja M. J. i predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači, te odredi provođenje istrage protiv obojice osumnjičenika zbog navedenog kaznenog djela.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

Iz citiranih odredbi proizlazi da osnovana sumnja predstavlja sumnju određenog kvaliteta koji opravdava pokretanje kaznenog postupka, što znači da sumnja mora biti zasnovana na konkretnim činjenicama koje nedvojbeno ukazuju na visok stupanj vjerojatnosti da je određena osoba počinila određeno kazneno djelo sa svim svojim bitnim obilježjima.

IV Kž 92/06-2

S obzirom na izneseno, ispravno je ocijenio sud prvog stupnja kako iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenici M. J. i Ž. T. počinili kazneno djelo za koje se terete. Utemeljenost navedenog zaključka proizlazi ne samo iz provedenih uobičajenih pred-istražnih radnji u ovakvim slučajevima, kao što su zapisnik obdukcije, očevid, foto-dokumentacija i obavijesni razgovori redarstvenih djelatnika s presumptivnim svjedocima, nego i provedenog kombiniranog medicinsko-balističkog vještačenja po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svome rješenju br. IV Kž-73/05 od 14. prosinca 2005. godine.

Iz nalaza i mišljenja specijaliste sudske medicine proizlazi da je pok. R. J. umro nasilnom smrću uslijed eksplozivnih rana glave, trupa i udova, a koje su smještene u tjemenom i lijevom dijelu glave (lijevo iznad uha, lijevo oko, lijeva jagodica lica), području lijeve šake (s najopsežnijim ozljedama, uz gotovo potpunu amputaciju središnjeg dijela šake i drugog do četvrtog prsta), na trbušnoj stjenci i s unutarnje strane desne natkoljenice, te da ovakav raspored ozljeda upućuje na zaključak da je pokojnik držao bombu u lijevoj šaci u trenutku eksplozije, na što upućuje i okolnost da je osigurač bombe s alkom pronađen u neposrednoj blizini površine tragova krvi. Vještak balističke struke, u svom je nalazu naveo da vrijeme koje proteče od izvlačenja osigurača do detonacije bombe u pravilu iznosi 3-4 sekunde, no da, ukoliko se radi staroj i vremenskim utjecajima izloženoj bombi, moguće je da sporogoreća smjesa pirotehničkog lanca starenjem izgubi svoje karakteristike i da dođe do prijevremene detonacije.

S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje, koji je sukladan s obdukcionim nalazom, ukazuje se istinitom obrana osumnjičenika M. J. i Ž. T. da je pok. R. J., nakon što su pronašli staru bombu, rekao da će on bombu sam uništiti, te unatoč njihovom upozorenju da to ne radi, izdvojio se da bi je aktivirao, dok su se osumnjičenici zaklonili iza obližnjeg zida od kuda su vidjeli kako je oštećenik lijevom rukom zamahnuo iznad glave u kojem trenutku je bomba, na udaljenosti od oko pola metra od njegove ruke u zraku eksplodirala, a pok. R. J. pao sav u krvi.

Kako ni osobe s kojima je obavljen informativni razgovor u vezi s događajem, nisu rekle ništa što bi bilo u suprotnosti s iskazima osumnjičenika, jer osim njih i nije bilo drugih očevidaca, a imajući u vidu ostale provedene dokaze, sud prvog stupnja s pravom je zaključio da je smrt pok. R. J. posljedica nesretnog slučaja, a ne kaznenog djela, kao što tvrdi žaliteljica.

Navod u žalbi oštećenice kao tužitelja M. J., kako rana na unutarnjoj strani desne natkoljenice njenog pokojnog sina dovodi u sumnju provedeno sudsko-medicinsko i balističko vještačenje, jer da ta rana ne bi mogla nastati bacanjem bombe lijevom rukom, ne može se prihvatiti kao dokaz o postojanje osnovane sumnje da su M. J. i Ž. T. počinili kazneno djelo na način da su bacili bombu iza ugle kuće da bi ubili svinju, ne gledajući da li se u blizini nalazi pok. R. J.. Takva konstatacija nije osnovana i ne dovodi u pitanje vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka, ako se ima u vidu da su geleri bombe koja se rasprsnula u zraku, iznad glave oštećenika, mogli ozlijediti i unutarnju stranu desne natkoljenice u položaju raskoraka.

Također se ne može prihvatiti navod u žalbi da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje zbog toga što nije saslušao sve predložene svjedoke, kada se ima u vidu da je većina tih svjedoka dala svoje iskaze u okviru obavijesnih razgovora, a

IV Kž 92/06-2

njihovi iskazi ne dovode u sumnju obrane osumnjičenika, već ih potvrđuju, kao npr. iskaz M. T..

Kako, slijedom iznesenog, ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje se terete, valjalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.