Rev-1199/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1199/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. H. iz S., koga zastupa pun. D. B., dipl. pravnik iz S.. B., protiv tuženika ZOIO C. Z. - Filijala Đ., koga zastupa pun. N. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 1.lipnja 1989. godine broj Gž- 524/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 5. svibnja 1988.godine br. P-263/87-13,u sjednici održanoj dana 4. listopada 1990.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom je presudom tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 593.600 prijašnjih dinara /59,30 konv. dinara/ sa kamatom po stopi koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge oročene bez posebne namjene preko godinu dana, te da svaka stranka snosi svoje troškove. Sa zahtjevom preko dosuđenog iznosa /tužbeni je zahtjev glasio na iznos od 1,296.000 prijašnjih dinara/ tužitelj je odbijen.

Drugostepeni je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se preinače presude i u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije izjavljen, a Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos tužitelju predstavlja 70% štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koju je djelomično skrivio osiguranik tužene /70%/ a djelomično sam tužitelj /30%/. Tužitelj je naime, kritične noći svojim osobnim automobilom naletio na zaustavljenu, a nerasvijetljenu prikolicu traktora koja je djelomično bila i na kolniku ceste/1,80 metara prednji a 1,90 metara zadnji dio prikolice od desnog ruba kolnika/.

Sudovi su ocijenili djelomični doprinos štetnom događaju od strane tužitelja, na osnovi mišljenja prometnog vještaka da je on - tužitelj - kritične zgode vozio brzinom od 69,8 km/h što je bilo prebrzo za uvjete puta i pridonijelo štetnom događaju, koji bi bio izbjegnut /jer bi vozač uspio zaustaviti vozilo prije naleta na prikolicu, a nakon što ju je uočio/ da je vozio brzinom od 47 km/h.

Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju prometnog vještaka. On naime ističe da je vještak kod izračunavanja brzine, a po ustaljenim formulama, pogrešno uzeo veću cifru, koja označava kinetičku energiju, pa je zbog nepravilnog i neosnovanog povećanja te cifre, konačni rezultat mišljenja vještaka o brzini kretanja automobila pogrešan i zbog toga je došlo do konačne ocjene suda da je i tužitelj, zbog takove brzine, pridonio štetnom događaju.

Vještak je - po prvostepenom sudu - pozvan da se očituje na prigovor tužitelja. Vještak je objasnio svoj nalaz i mišljenje u pogledu prigovora upućenih na navedeni podatak i uvjerio sud da nije došlo do pogreške u računanju, nego samo u oznaci - terminu dijela formule, te da je brzina kretanja utvrđena prema pravilima struke i u skladu s literaturom novijeg datuma.

Nema razloga sumnjati u ispravnost nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Tužitelj, svojim laičkim prigovorima na dio nalaza vještaka nije doveo u sumnju taj nalaz i mišljenje, pa i ovaj revizioni sud smatra da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je suđeno kao u nižestepenim odlukama.

Inače, brzina kojom se je kretao tužitelj kritične zgode, prije naleta na nepravilno zaustavljenu i neosvijetljenu prikolicu, pravilno je ocijenjeno kao prevelika i predstavlja doprinos šteti koju je pretrpio tužitelj za 30%.

Nije dakle ostvaren istaknuti revizioni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ni onaj na koji revizioni sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 386. ZPP-a/bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 10. ZPP-a/ pa je revizija odbijena kao neosnovana i suđeno je kao u izreci /član 393. ZPP-a/.

U Zagrebu, 4. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Dorđe Bjegović, v.r.