Revr-70/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Posl. br: Revr-70/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz D. 121A, koju zastupa punomoćnik Z. K., dipl. pravnik, protiv tuženika S. D. d.o.o. S., S., zastupan po direktoru i z.z. B. A., koga zastupa punomoćnik A. K., dipl. pravnik iz S., radi poništenja odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4141/01 od 28. ožujka 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-655/00 od 09. listopada 2001. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4141/01 od 28. ožujka 2002. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-655/00 od 09. listopada 2001. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluke tuženika od 06. i 16. lipnja 2000. godine, te da ju tuženik vrati na poslove prodavačice na radnom mjestu 235 u M., sve temeljem ugovora o radu od 16. siječnja 1998. godine uz naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se drugostupanjska odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tuženik se protivi revizijskim prigovorima tužiteljice te smatra da je materijalno pravo pravilno primijenjeno jer su u ponašanju tužiteljice ostvareni uvjeti za donošenju odluke o izvanrednom otkazu, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. – dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da nije učinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prilikom provođenja interne kontrole tuženika dana 22. svibnja 2000. godine, koju je kontrolu tuženik proveo jer je utvrdio pad indeksa prodaje guma za žvakanje «Orbit» i pojavu te robe koja potječe s tržišta Republike Bosne i Hercegovine na radnom mjestu tužiteljice br. 235 u M. gdje je tužiteljica radila kao prodavačica na kiosku kod tuženika, pronađeno 27 paketića gume za žvakanje «Orbit» bez valjane deklaracije i sa ispisanim ćiriličnim tekstom deklaracije, te je utvrđeno da se radilo o krijumčarenoj robi namijenjenoj tržištu Republike Bosne i Hercegovine, i da ista ne potječe iz skladišta tuženika.

Utvrđeno je da sindikat tuženika nije dao suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu, ali da tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane odluke nije navršila 55 godine, pa je u smislu odredbe čl. 146. Zakona o radu («Narodne novine» br. 38/95. i dr. – dalje ZR), osnovano mogao tuženik donijeti pobijanu odluku o izvanrednom otkazu bez suglasnosti sindikata.

S obzirom na navedena utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, smatrajući da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu zakonita i donesena u skladu sa odredbama čl. 107. i čl. 110. st. 2. ZR.

Suprotno revizijskim prigovorima, kojima tužiteljica niti ne pobija navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, već smatra da počinjena povreda radne obveze nema takvu težinu koja bi opravdavala donošenje odluke o izvanrednom otkazu, i po ocjeni ovoga suda u ponašanju tužiteljice je sadržana takva nedopuštena radnja koja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, koja opravdava odluku o izvanrednom otkazu i zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć, pri čemu nije odlučna količina zatečene robe kod tužiteljice.

Po shvaćanju ovoga suda upravo zbog činjenice što se tuženik bavi djelatnošću trgovine i prodajom robe, treba posebno cijeniti nedopušteno ponašanje tužiteljice kojim s jedne strane tužiteljica stječe nepripadnu dobit prodajom krijumčarene robe, a s druge strane se nanosi materijalna šteta tuženiku kao i šteti njegovom ugledu.

Iz svih je navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.