Gž-2681/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2681/2019-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od, od Alena Perhata, predsjednika vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. C. pok. L. iz D. M., zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz T., protiv tuženika: 1. L. M. ud. N. iz D., 2. A. M. pok. N., D. M., 3. M. M. ud. A. iz S. D., 4. J. M. pok. A., S. D., 5. M. M. pok. A., S. D., 6. M. M. pok. A. , S. D., 7. V. M. pok. M., R., N., tuženi od 3-7 zastupanih po punomoćniku Z. S. odvjetniku iz T., 8. S. R. pok. N., iz P. sela, 9. B. (B.) R. pok. N. iz D., 10. S. M. iz P., OIB: …, 11. D. R. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. S. odvjetniku iz D., 12. L. B. iz S., O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici za prijem pismena odvjetnici B. V. odvjetnici iz T., 13. A. B. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. S. odvjetnici iz D., 4. A. R. udovi S. iz P., OIB: …, 15. N. R. pok. S. iz P., OIB: …, 16. V. K. rođ. R. pok. S. iz P. S., OIB: …, radi: utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika od tri do sedam, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 54 P-5944/16 od 17. lipnja 2019., 22. siječnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika M. M. ud. A., J. M. pok. A., M. M. pok. A., M. M. pok. A. i V. M. pok. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 54 P-5944/16 od 17. lipnja 2019. u odnosu na te tuženike, osim u dijelu točke II. izreke u kojemu je naložena solidarna isplata troškova postupka u odnosu na te tuženike.

II. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke II. izreke u kojemu je naložena solidarna isplata troškova postupka u odnosu na tuženike M. M. ud. A., J. M. pok. A., M. M. pok. A., M. M. pok. A. i V. M. pok. M. te se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina kat. čest. 342/1 i 444/2 obje položene u k.o. D. i da je ovlašten temeljem ove presude izvršiti upis prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime uz izbris tog prava s imena upisanih suvlasnika i to sa imena M. N. pok. M. prednika tuženika, S. M., D. R., L. B., A. B., A. R. ud. S., N. R. pok. S., V. K. rođ. R. pok. S. te s imena A. M. pok. M. prednika tuženika, M. M. ud. A., J. M. pok. A., M. M. pok. A. i M. M. pok. A. kao njegovih isključivih nasljednika i M. V. pok. M.. Točkom 2. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 18.499,26 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Rješenjem suda prvog stupnja tužba je povučena u odnosu na tuženike iz uvoda presude pod 1, 2, 8 i 9.

Protiv te presude žale se tuženici M. M. ud. A., J. M. pok. A., M. M. pok. A., M. M. pok. A. i V. M. pok. M. (u daljnjem tekstu tuženici) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19 - dalje ZPP).

U podnesenoj žalbi osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da bi tužitelj pravnim poslom stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Tvrde da je za stjecanje tog prava potrebna uknjižba u zemljišne knjige, odnosno u konkretnoj situaciji u kojoj za tu kat. Općinu nisu formirane zemljišne knjige upis je trebalo izvršiti pologom kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama. Kotarski sud u Trogiru da je donio rješenje o pologu isprava (Pol 15/19 od 30. listopada 1959.) za nekretnine koje su bile predmetom kupoprodaje dok za sporne nekretnine upis nije izvršen. Tvrde i da sud prvog stupnja nije naveo drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama te da tužitelj nije dokazao da bi njegov prednik stupio u posjed tih nekretnina i posjedovao ih.

Predlažu uvaženje žalbe.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da ne postoje zemljišne knjige za k.o. D. i da su sporne kat čest. 342/1 zv. V. i kat. čest. 444/2 k.o. D. u posjedovnom listu Ureda za katastar T. broj 2106 upisane kao posjed prednika tuženika A. M. pok M., N. M. pok. M. i V. V. M. pok. M.,

-da je otac tužitelja, L. C. pok. J., kao kupac sklopio kupoprodajni ugovor s B. M. pok. S., 20 srpnja 1959. o kupnji nekretnina upisanih u posjedovnom listu broj 167 k.o. D. i svih drugih nekretnina ili dijelova nekretnina koje je prodavatelj posjedovao u M. D. ili ih naslijedio od svojih roditelja S. i M. M.,

-da je prilikom uknjižbe tog ugovora (predmet poslovni broj Pol-15/59) kod polaganja kupoprodajnog ugovora ispuštena kat. čest. 342/1 k.o. D. koja je bila predmetom kupoprodaje i za koju je zatražena uknjižba prava vlasništva,

-da je nakon kupoprodaje otac tužitelja stupio u posjed, te nekretnine i da je stekao vlasništvo u smislu paragrafa OGZ-a koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06:dalje ZV-a),

-da je tužitelj stekao vlasništvo i na kat. čestici 444/2 k.o. D. koja nije bila navedena u tom kupoprodajnom ugovoru jer je dokazao da je prednik tužitelja kupnjom kat. čest. 443/1 k.o. D.. V. p. J. k., 1959. ušao i u posjed kat čestice 444/2 koja je činila i čini cjelinu s kat. čest. 443/1 omeđenu suhozidima,

-da su otac tužitelja i nastavno tužitelj posjedovali te nekretnine tako da su na istima sadili bajame i rogač i ubirali plodove maslina,

Stoga je usvojio i dio tužbenog zahtjeva za stjecanjem prava vlasništva na kat. čestici 444/2 k.o. D. primjenom pravnog pravila paragrafa 431. OGZ-a.

Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Nije počinjena ni relativno bitna povreda procesnog prava iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a kod utvrđenja bitnih činjenica. Bitne činjenice o sklapanju kupoprodajnog ugovora i realizaciji utvrdio je savjesnom i brižljivom ocjenom svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka i takvo utvrđenje suda prvog stupnja u cijelosti je prihvatljivo i ovom žalbenom sudu. Sud je naveo odlučne razloge zbog kojih prihvaća tvrdnju tužitelja o posjedu njegovih prednika na predmetnim nekretninama od sklapanja kupoprodajnog ugovora. Ta bitna činjenica potvrđena je iskazom saslušanih svjedoka i stanjem lica mjesta (ta nekretnina sa nekretninom kat česticom 443/1 u nespornom vlasništvu tužitelja čini cjelinu ograđenu suhozidom) kao i materijalnom dokumentacijom (ugovorom o kupoprodaji i zakupu te prijedlogom za uknjižbom i rješenjem). Stoga iako su svjedoci J. i R. M. iskazivali da su na spornim nekretninama vidjeli prednike tužitelja i tuženika opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitim tako uopćene navode tih svjedoka.

Protivno žalbenim tvrdnjama, sadržajem ugovora o zakupu od 01. ožujka 1959. kojim je M. M. kao dotadašnji obrađivač predao novom vlasniku L. C. pok. J. nekretnine „P. g. „ i V. p. J. k.“ u cjelini s time da je kao zakupoprimac po ovlaštenju novog vlasnika, L. C. oca tužitelja (umjesto po ovlaštenju dosadašnjeg vlasnika B. M. pok. S.) nastavio posjedovati južni dio zemlje „N.“, ne dokazuje se posjed tuženika već se dokazuje da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora predniku tužitelja predana u posjed kat. čest. 444/2 k.o. D. (domaćeg naziva V. p. J. k.).

Pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o sklapanju ugovora o kupoprodaji (pismenog za kat. česticu čest. 342/1 zv. V. odnosno usmenog za kat. čest. 444/1) sve k.o D. i realizaciji tog ugovora, ulasku u posjed tih nekretnina prednika tužitelja te stjecanju prava vlasništva prednika tužitelja pravnim poslom i nastavno tužitelja nasljeđivanjem.

U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora (1958.) između prednika tužitelja kao kupaca i tadašnjeg vlasnika nekretnine kao prodavatelja, u smislu odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list 86/46), bila su u primjeni pravna pravila OGZ-a te je pravilno sud prvog stupnja utvrđivao ispunjenje pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva primjenom tih pravnih pravila.

To što je paragrafom 431. pravih pravnih OGZ-a bilo propisano da je za prijenos vlasništva na nekretninama potrebno da se izvrši uknjižba u javnoj knjizi, sudska praksa je u vrijeme važenja tih pravnih pravila zauzela pravno shvaćanje da se vlasništvo nekretnina stečenih pravnim poslom stječe ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršavanjem pravnog posla.

Stoga, u konkretnoj situaciji kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji koji je ujedno i realiziran (utvrđeno je da je po sklapanju ugovora prednik tužitelja ušao u posjed obje nekretnine) pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je prednik tužitelja još 1959., realizacijom kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na obje nekretnine. Nastavno tužitelj je kao njegov nesporni pravni slijednik stekao pravo vlasništva na tim nekretninama nasljeđivanjem nakon smrti oca u smislu odredbe članka 20. stavak 2. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenog u "Službenom listu SFRJ", broj 6/80, a koji je na snagu stupio 1. rujna 1980., preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO-a) odnosno članka 128. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,– dalje: ZV)

Iako se sud prvog stupnja u obrazloženju presude nije izričito pozvao i na nasljeđivanje kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva presudu je sadržajno temeljio i na toj pravnoj osnovi. Osim toga i tužitelj je činjenično temeljio osnovanost zahtjeva i na toj pravnoj osnovi, a sud je kod donošenja presude vezan činjeničnim navodima tužbe.

Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda u dijelu troškova postupka, osim u dijelu solidarnosti, donesena primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženicima solidarnu isplatu troškova postupka jer je predmetna tražbina djeljiva obveza u smislu odredbe članka 41. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05:dalje- ZOO) i posebnim zakonom za njezino podmirenje nije propisana solidarnost dužnika već se dug dijeli na jednake dijelove (čl. 161. st. 3. ZPP-a).

Iz navedenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo je preinačiti odluku suda u tom dijelu te primjenom odredbe članka 368. stavak 1. te članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Nepobijani dio presude u odnosu na ostale tuženike osim M. M. ud. A., J. M. pok. A., M. M. pok. A., M. M. pok. A. i V. M. pok. M. te rješenje suda prvog stupnja, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 22. siječnja 2020.

Predsjednik vijeća

Alen Perhat

Općinskom sudu u Splitu

Stalna služba u Trogiru

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.