Rev-55/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 55/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. Z.-B., odvjetnica u Z., protiv tuženog B. Č. iz P., koga zastupa punomoćnik J. Č. iz P., te punomoćnik T. K., odvjetnik u S., radi predaje u posjed stana, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 1995. godine, br. Gž 9245/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. listopada 1993. godine, br. P 1272/93 (ispravljena rješenjem istog suda od 1. srpnja 1994. godine, br. P 1272/93), u sjednici održanoj 6. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan da tužiteljici preda u posjed stan u Z., slobodan od osoba i stvari i da joj naknadi parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude – ili ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ili da se preinače ili odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezali na predaju stana tuženika jer su utvrdili da je tužiteljica vlasnik spornog stana, u kojem je stanovala – kao nositelj stanarskog prava – majka tuženika, koja je umrla, a da tuženik nije stekao stanarsko pravo na tom stanu, pa ga drži bez pravne osnove.

Tuženik u reviziji pobija utvrđenja, da nije stekao stanarsko pravo po smrti svoje majke (nudi dokaze), te prigovara činjenici da je u tijeku parnice umrla tužiteljica, a da postupak nije prekinut, te da ne stoji da je ona vlasnik stana.

Osporavanje utvrđenih činjenica u reviziji – zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – nije dopušteno po odredbi čl. 395. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Međutim, treba istaći, da iz odgovora na tužbu tuženika (po punomoćniku) jasno proizlazi kako tuženik, po smrti majke nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu.

Okolnost da je postupak nastavljen i okončan po tužbi tužiteljice koja je umrla u tijeku parnice nije od utjecaja na ishod parnice i valjanost sporne odluke, jer prema odredbi čl. 212. toč. 1. Zakona o parničnom postupku postupak se prekida kad stranka umre a nema punomoćnika u toj parnici. Pokojna tužiteljica imala je punomoćnika, pa se postupak mogao nastaviti i okončati u povodu njene tužbe i bez preuzimanja parnice po nasljedniku tužiteljice.

Kada su, dakle, sudovi utvrdili da je tužiteljica vlasnik stana, a koristi ga tuženik bez pravnog osnova, jer po smrti svoje majke – bivšeg stanara – nije stekao stanarsko pravo, pravilno su primijenili materijalno pravo i presudili kako je traženo u tužbi, a nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident zbog smrti tužiteljice u tijeku parnice, a da nije prekinut postupak.

Trebalo je stoga reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.