Revr-1485/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1485/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Slavka Pavkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, članice vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. P. iz D., kojega zastupaju punomoćnici N. M., I. G., D. S. i D. J., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Novoj Gradiški, protiv ovršenice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-1961/11-2 od 12. srpnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški, poslovni broj Ovr-409/07-9 od 12. travnja 2011., u sjednici održanoj 26. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 27. ožujka 2007.

Rješenjem suda drugog stupnja žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnio ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te predlaže da ovaj sud ukine pobijano i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovršenica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom postupku na temelju odredbe čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 – dalje: OZ), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, ili

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

U ovom ovršnom postupku prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima, koja se vode na računu ovršenice, podnesen je radi isplate poreza i doprinosa na razliku uvećane neto plaće, koja plaća je sukladno odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi, ovdje ovrhovoditelju, dosuđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški i prisilno naplaćena u ovršnom postupku pred istim sudom.

Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dostavio izračun neto iznosa plaće, bez uvećanja porezima, prirezima i doprinosima prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi, te izračun neto iznosa plaće uvećanih porezima, prirezima i doprinosima po tom Zakonu, na temelju kojih je predložio provesti vještačenje po vještaku financijske struke, sve kako bi mogao specificirati iznose razlike isplaćenih i neisplaćenih poreza, prireza i doprinosa za koje predlaže odrediti ovrhu.

Nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 35. OZ odbacili prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da dokumentacija dostavljena sudu uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 83.a Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05).

Ovrhovoditelj u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavlja sljedeća pitanja:

1. “Kakvu pravnu prirodu (obračun plaće, „obračun iznosa“ ili nešto drugo) ima dostavljena dokumentacija o izračunatoj plaći, radi uvećavanja po Zakonu o područjima posebne državne skrbi, ovjerena po ovršeniku, u ovršnim postupcima radi plateža dijela tako uvećane bruto plaće koju poslodavac nije platio, odnosno predstavlja li taj obračun iznosa plaće ovršnu ispravu podobnu za provedbu ovrhe onog dijela plaće koju poslodavac, Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova, nije platio, sukladno Zakonu o radu, čl. 83.a st. 2. (sada čl. 85. st. 2.)?

2. Može li se razlika za plaćanje do cijelog bruto iznosa izračunati podrednom primjenom Zakona o parničnom postupku, u ovršnom postupku, kao razlika iznosa iz dviju ovršnih isprava koje među strankama nisu sporne u smislu da predstavljaju podatke kolika je bila plaća i kakova bi trebala biti?

3. Odnose li se pravila o obveznim doprinosima, porezima itd. i na Republiku Hrvatsku, ako poreze i doprinose nije platila Republika Hrvatska za svoje policijske službenike, kao na sve ostale poslodavce?

4. Može li se Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj 81/10) primjenjivati retroaktivno?“

Odlučujući o prvom postavljenom pitanju u reviziji ovaj sud je pošao od utvrđenja sudova da dokumentacija koju je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog za ovrhu ne sadrži tražbinu čije ostvarenje ovrhovoditelj traži u ovom ovršnom postupku, pa polazeći od takvog utvrđenja prema pravnom shvaćanju ovoga suda pitanje ima karakter činjeničnog pitanja, a ne pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osim toga, ovdje treba navesti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-2035/2011 od 19. siječnja 2012. zauzeo pravno shvaćanje da dokumentacija s podacima za obračun razlike između plaćenih i neplaćenih poreza, prireza i doprinosa za pojedine godine rada ne predstavljaju ovršnu ispravu za isplatu dužnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak u smislu odredbe čl. 83.a ZR već samo zbirne podatke o plaćama ovrhovoditelja.

Postavljajući drugo pravno pitanje u reviziji ovrhovoditelj je pošao od pretpostavke da postoje dvije ovršne isprave, odnosno da dostavljena dokumentacija uz prijedlog za ovrhu ima karakter ovršne isprave. Ocjenjujući dopuštenost tog pitanja, treba reći da je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem se vrši prisilna naplata tražbina na koje se odnose ovršne odnosne vjerodostojne isprave. Stoga, u situaciji kada su sudovi odbacili prijedlog za ovrhu, jer uz prijedlog za ovrhu nije bila dostavljena ovršna isprava, drugo pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje ovaj sud je ocijenio da ono nije važno za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu, jer u konkretnom slučaju sudovi svoju odluku ne temelje na utvrđenju postoji li obveza plaćanja poreza odnosno doprinosa i pritom ne rade razliku je li poslodavac Republika Hrvatska odnosno neki drugi poslodavac.

Četvrto postavljeno pravno pitanje u reviziji odnosi se na retroaktivnu primjenu Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine. Budući da odluke sudova nisu donesene primjenom odredaba toga Pravilnika, prema ocjeni revizijskog suda, ne radi se o pravnom pitanju važnom za odlučivanje u ovom ovršnom postupku niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. i st. 3. ZPP u vezi čl. 12. i 19.

OZ, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.