Rev-x-563/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 563/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića, Renate Šantek i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja G. P. iz R., II. tužitelja D. P. iz R., III. tužiteljice A. K. iz R., IV. tužitelja V. P. (M.) iz Š., V. tužitelja N. P. iz Lj., R. S. i VI. tužitelja P. P. iz R., koje sve zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., protiv I. tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci i II. tuženika Grada Rijeke, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u R., radi vraćanja, odnosno plaćanja naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1340/07 od 12. studenog 2009., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-931/95-38 od 13. srpnja 2006. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 4. studenog 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja glede odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke) u odnosu na oboje tuženika, kao i glede odluke o troškovima postupka u odnosu na I. tuženika Republiku Hrvatsku (dio toč. II. izreke) odbija se kao neosnovana.

II. Djelomično se prihvaća revizija I. – V. tužitelja glede odluke o troškovima u odnosu na II. tuženika te se djelomično preinačava navedena presuda i rješava:

Nalaže se I. – V. tužiteljima na jednake dijelove naknaditi II. tuženiku Gradu Rijeci troškove cijelog postupka u iznosu 179.193,60 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizije.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da tužiteljima glede nekretnina upisanih u:

- zk.ul. 1130, k.o. D. (k.č. 2149 kuća, k.č. 2124, k.č. 2145, k.č. 2148/1, k-č. 2093/1 i k.č. 126/2),

- zk.ul. 780, k.o. P. (k.č. 266/10),

- zk.ul. 741, k.o. T. – S. (k.č. 167/2b),

- zk.ul. 817, k.o. T. – S. (k.č. 166/17),

- zk.ul. 1445, k.o. T. – S. (k.č. 170/1) i

- zk.ul. 1476, k.o. T. – S. (k.č. 178/3)

koje su konfiscirane presudom Suda za zaštitu nacionalne časti za okrug Hrvatsko primorje od 15. srpnja 1945. poslovni broj KČ 11/45, a koja presuda je stavljena izvan snage presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-38/94 od 14. srpnja 1994. pripada pravo na povrat imovine, odnosno pravo na odgovarajuću naknadu sukladno posebnom zakonu.

II. Tuženi su dužni solidarno naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove u iznosu 426.729,25 kn u roku 15 dana.“

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Žalba tuženika ad.1. i ad.2. se uvažuje i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P. 931/95-38 od 13. srpnja 2006. i odbacuje tužba.

II. Dužni su tužitelji ad.1. – ad.5. na jednake dijelove naknaditi tuženiku ad.1. parnični trošak u iznosu 113.650,00 kn, a tuženiku ad.2. parnični trošak u iznosu 296.734,50 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli svi tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu odluku preinači time da je revizija izjavljena i protiv odluke o troškovima postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja djelomično je osnovana.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

Postupajući prema odredbi čl. 10. st. 2. i 3. mjerodavnog Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94, 100/96 i 131/97) na način da je odlukom predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugostupanjsko odlučivanje ovaj predmet ustupljen drugom stvarno nadležnom sudu, u ovom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev da tužiteljima pripada pravo na povrat konfiscirane imovine, odnosno pravo na odgovarajuću naknadu za konfisciranu imovinu pobliže određenu u izreci.

Prema odredbi čl. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96 – dalje: Zakon o naknadi) tim Zakonom uređeni su uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima navedenim u Zakonu o naknadi.

Prema odredbi čl. 64. st. 1. Zakona o naknadi postupak se, ako tim zakonom nije drugačije propisano, provodi na zahtjev prijašnjeg vlasnika. Prema st. 2. istog članka, zahtjev se podnosi nadležnom županijskom uredu prema mjestu gdje se nalazi imovina koja je predmet naknade.

Prema odredbi čl. 68. Zakona o naknadi postupak naknade za oduzetu imovinu provodi se po odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91), ako tim zakonom nije drugačije propisano.

Slijedom prednjih utvrđenja, a imajući na umu citirane odredbe Zakona o naknadi pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da sudovi nisu nadležni za postupanje u ovom predmetu te je u smislu odredbe čl. 16. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 400. st. 3. i 1. ZPP u vezi čl. 393. ZPP valjalo reviziju svih tužitelja u odnosu na oboje tuženika odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na odluku o troškovima postupka

Odluka o troškovima postupka u okviru revizijskih razloga tužitelja kao revidenata zakonita je i pravilna u odnosu na I. tuženika.

Pri tome se posebno napominje da nije osnovan revizijski prigovor da bi vrijednost predmeta spora samo zbog preinake tužbenog zahtjeva bez novog označavanja vrijednosti predmeta spora bila promijenjena i smanjena, već u takvoj procesnoj situaciji kao vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva tužitelja ostaje ona prije označena vrijednost predmeta spora koja je od strane tužitelja označena već u tužbi, a riječ je o iznosu 2,000.000,00 kn. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka u odnosu na II. tuženika Grada Rijeku, pogrešno je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci tom tuženiku priznata naknada troškova za tri ročišta održana tijekom 1997. (od 15. rujna 1997., 15. listopada 1997. i 25. studenog 1997.) jer je na tim ročištima II. tuženika zastupala odvjetnička vježbenica bez položenog pravosudnog ispita (podnesak Hrvatske odvjetničke komore broj …/2010 od 19. siječnja 2010.).

Nadalje, na ročištu održanom 9. rujna 2005. raspravljalo se samo o procesnim pitanjima pa II. tuženiku pripada 50% naknade ili 10.150,00 kn, a ne puna naknada, dok za podnesak od 25. ožujka 1997. II. tuženiku pripada 80,00 kn što ukupno sa PDV-om iznosi 179.193,60 kn, a ne 296.734,50 kn koliko je pobijanom odlukom dosuđeno II. tuženiku, a sve u smislu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07).

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije jer tužitelji u revizijskom stadiju postupka nisu uspjeli u odluci o glavnoj stvari.

Na osnovu svega rečenog valjalo je na temelju čl. 400. st. 1. i 3. u vezi čl. 393. i 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 4. studenog 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.