Revt-83/2014-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 83/14-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeće i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. K., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji privremene zastupnice tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6072/13-3 od 10. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013., u sjednici održanoj 19. prosinca 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija privremene zastupnice tuženika N. G. odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku I. K., OIB: ..., iz S., isplatiti tužitelju G. b. d.d. u stečaju, OIB: ..., Z., iznos od 2.182.667,64 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 4.268.926,84 DEM, konventiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=1,95583 DEM) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 4.268.926,84 DEM od 22. ožujka 2000.g. pa do 28. veljače 2002.g. po stopi od 18% godišnje, a nadalje na iznos od 2.182.667,64 EUR od dana 1. ožujka 2002.g. do 30. lipnja 2002.g. po stopi 18% godišnje, od dana 1. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2005.g. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, ste to u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema prodajnom tečaju HNB-a za valutu EURO, kao i iznos od 111.977,69 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2000.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku I. K., OIB: ..., iz S., isplatiti tužitelja G. b. d.d. u stečaju, OIB: ..., Z., iznos od 182.456,49 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 356.853,88 DEM, konventiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=1,95583 DEM) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 356.853,88 DEM od 22. ožujka 2000.g. pa do 28. veljače 2002.g. po stopi od 18% godišnje, a nadalje na iznos od 182.456,49 EUR od dana 1. ožujka 2002.g. do 30. lipnja 2002.g. po stopi 18% godišnje, od dana 1. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2005.g. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema prodajnom tečaju HNVB-a za valutu EURO.“

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.347.645,08 kn u roku osam dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za preostali iznos do iznosa od 3.475.851,00 kn tužitelj s prijedlogom za trošak odbija.

IV. Tužitelj je dužan odvjetnici N. G., kao privremena zastupnica za tužene, nadoknaditi trošak u iznosu od 1.383.193,55 kn u roku osam dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013. u točki II. njene izreke, te u točki III. izreke u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 128.206,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013. u točki IV. njene izreke i sudi:

Odbija se zahtjev odvjetnice N. G. kao privremene zastupnice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1,383.193,55 kn kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2,182.667,64 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a sve to u protuvrijednosti kuna na dan isplate prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR; te za iznos od 111.977,69 kn sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2000. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; te u točki III. njene izreke u odluci o parničnom trošku kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1,191.313,00 kn.

IV. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013. u točki I. njene izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 4,268.926,84 DEM od 22. ožujka 2000. do 28. veljače 2002. po stopi od 18% godišnje i na iznos od 2,182.667,64 EUR od 1. ožujka 2002. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi od 15% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR, i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 4,268.926,84 DEM od 22. ožujka 2000. do 28. veljače 2002. po stopi koju je ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju na DEM, i na iznos od 2,182.667,64 EUR od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju je ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju na EUR, a sve to u protuvrijednosti kuna na dan isplate prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR.

V. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/11 od 2. travnja 2013. u točki III. izreke u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2,156.332,00 kn i sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2,156.332,00 kn.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 111.510,00 kn.“

Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u drugostupanjskoj presudi u dijelu pod stavkom II. izreke privremena zastupnica tuženika podnijela je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači na način da se privremenoj zastupnici priznaju troškovi poduzetih radnji i naloži tužitelju naknaditi iste privremenoj zastupnici.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Revizija je podnesena protiv rješenja o troškovima postupka.

Čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV- 19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen u tužbi počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na na reviziju, jer se radi o trošku koji nije važan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 19. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.