Gž-1134/2024-4 · Županijski sud u Rijeci



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1134/2024-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Alena Perhata, predsjednika vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosnar, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-142/2019-24 od 16. svibnja 2024. i protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-142/2019-22 od 29. travnja 2024., 09. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-142/2019-24 od 16. svibnja 2024. u dijelu točke II i III izreke.

r j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-142/2019-22 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 821,24 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 17.077,02 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok se točkom III izreke odbacuje tuženikov zahtjev od 3. travnja 2024. za naknadu troškova ovog postupka kao nepravodoban.

2. Rješenjem suda odbačen je prijedlog Zajedničkog odvjetničkog ureda Franje Šebijan i Mihaela Carović Rukavina za povrat u prijašnje stanje podnesen 11. travnja 2024.

3. Protiv točke II izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23:dalje-ZPP) dok iz istih žalbenih razloga tuženik pobija točku III izreke presude.

4. Protiv rješenja suda žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

5. Tužitelj u žalbi protiv presude u bitnome tvrdi da se na sporni odnos ne primjenjuju odredbe ZOOP-a i tvrdi da se štetni događaj dogodio 14. ožujka 1991. i da polica osiguranja nije sklopljena po odredbama ZOOP-a. Ističe da je tužitelj do stupanja na snagu ZOOP-a (01. siječnja 2006.) mogao naplatiti cjelokupnu šteta od tuženika dok mu prema sadašnjem tumačenju čl. 27. ZOOP-a ne pripada nikakva šteta. Nastavno tvrdi da se radi o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja iz uzroka za koje je odgovoran osiguranik tuženika. Tvrdi da su ZOOP i ZOMO međusobno konkurirajući propisi.

6. Tuženik u žalbi protiv presude tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu troškova razmjerno uspjehu u sporu.

7. Tuženik u žalbi protiv rješenja tvrdi da su zamjenici punomoćnika mogli podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer da su bili opunomoćeni za poduzimanje svih pravnih radnji.

8. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

9. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Odluka suda povodom žalbe protiv rješenja:

12. Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbacio prijedlog Zajedničkog odvjetničkog ureda Franje Šebijan i Mihaela Carović Rukavina za povrat u prijašnje stanje podnesen 11. travnja 2024., kao nedopušten.

13. Naime, taj je odvjetnički ured podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u svoje ime, a ne u ime stranke pa kako u smislu odredbe članka 117. stavak 1. ZPP-a tek stranka postupka može podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 117. stavka 1. ZPP-a odbacio taj prijedlog kao nedopušten.

14. Sukladno tome svi žalbeni navodi kojima se osporava to utvrđenje suda osporava su neosnovani.

15. Odluka suda povodom žalbe protiv presude:

16. Prvostupanjski je sud glede pobijanog dijela presude utvrdio:

- da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.898,26 eur po osnovi invalidske mirovine isplaćenih osiguranici tužitelja ĆO u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018., odgovornoj za nastanak prometne nesreće od 14. ožujka 1991. u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozljede zbog kojih je kod nje nastupila invalidnost i gubitak radne sposobnosti,

- da se tuženik kao osiguratelj ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač (štetnik), već njegova obveza proizlazi iz ugovora o osiguranju sklopljenog s vozačem odnosno korisnikom motornog vozila te da tuženik može odgovarati samo u okviru ugovorom preuzetih obveza te odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) koje reguliraju ugovor o osiguranju te da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja treba primijeniti materijalno pravo koje regulira ugovor o osiguranju, dakle ZOOP i to upravo naprijed citirane odredbe članka 27. ZOOP-a,

-da u smislu te zakonske odredbe obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja dok u ovom predmetu nije dokazano postojanje takve razlike,

-da tužitelju nije nastala stvarna šteta na način kako je ista određena odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP-a i da je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan,

-da je nepravodoban zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka jer da je troškovnik za naknadu troškova postupka dostavljen u spis nakon zaključenja glavne rasprave 3. travnja 2024. što da je protivno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a.

17. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO-a kako pogrešno tvrdi žalitelj već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje-ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, a šteta da je za tužitelja nastala u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a.

18. Protivno žalbenim tvrdnjama, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, i isti se primjenjuje u konkretnom slučaju jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik-vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP.

19. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.

20. Naime, zakonskom odredbom (članka 27. stavak 1. ZOOP-a) je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavak 2. propisuje da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugih nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3 tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu dok odredba stavka 4 propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

21. Dakle, kako prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, dok tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP- a tuženik mogao osnovano potraživati. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. u vezi sa člankom 7. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

22. Sud prvog stupnja opravdano je odbacio zahtjev tuženika za naknadu troška kao nepravovremen u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP-a, jer je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, a u smislu te zakonske odredbe takav zahtjev stranka je dužna dostaviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a te članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Nepobijani dio točke I izreke ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 09. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Alen Perhat